TO:   AMNESTY INTERNATIONAL - NEW YORK

        INTERNATIONAL LEAGUE FOR HUMAN RIGHTS - NEW YORK

        INTERNATIONAL HELSINKI FEDERATION FOR HUMAN RIGHTS - VIENNA

RE:     ZRTVE ICTY-a U DEN HAAGU

Postovane Dame i Gospodo!

Najsrdacnije Vas pozdravljamo, unaprijed zahvaljujemo na Vasoj paznji i zelimo Vas ovim pismom najusrdnije zamoliti da bez odlaganja stavite pod svoje budno oko ICTY (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia) u Den Haagu, posebice njegove postupke prema Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Ima previse indicija, pa i dokaza da taj Medjunarodni sud, uz svoje nedvojbeno vazno djelovanje, ima svoje teske manjkavosti i stvara svoje vlastite zrtve, nanoseci mucnu nepravdu nemalom broju ljudi. Evo onih najupadljivijih cinjenica.

Pravila IVTY-a nisu u skladu s konvencijama o ljudskim pravima

ICTY se ravna prema pravilima koje su tako neprecizna i opcenita, da ostavljaju veliki prostor samovolji njegovih duznosnika. Poglavito ICTY postupa protiv svih konvencija o ljudskim pravima u tri slucaja:

1. ICTY ima bezgranicno vrijeme pritvora osumnjicenika,
2. Osumnjiceni su primorani dokazivati svoju nevinost umjesto da ICTY dokazuje njihovu krivnju, te
3. Jos nije utvrdjeno:

1. tko i na koji nacin snosi odgovornost za nevino optuzene i
2. tko i koliku treba dati odstetu zrtvama ICTY-a tj. oslobodjenima odgovornosti.

ICTY - pravda po stvarnoj krivnji ili po nacionalnoj pripadnosti?

Protiv toliko je Hrvata podignuto optuznica da oni sada cine gotovo polovicu svih zatvorenih u Haagu. To je uistinu u najmanju ruku barem zbog dva razloga sumnjivo. Prvo, cijeli svijet znade glavne zacetnike i pocinitelje zlocina na podrucju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Drugo, Hrvati su najgore stradali od sva tri tamosnja naroda u ovom ratu i to tako, da su brojcano prepolovljeni agresijom i "etnickim ciscenjem", pa njihova opstojnost na podrucju BiH ide prema totalnom istrjebljenju. Nastavljajuci polustoljetni trend prijasnje komunisticke drzave, u samom tijeku ovoga rata Srbi su protjerali oko 165,000, a Muslimani oko 140,000 Hrvata s njihovih ognjista.

U poracu zbog raznolikih razloga, medju njima i zbog neprimjerenih postupaka Medjunarodne zajednice, etnicko ciscenje na Hrvatima se nastavilo sve do danas, pa ih je sada ostalo u BiH oko cetiri stotine tisuca. Kao kruna tih zlih prilika stvoreno je takvo medjunarodno politicko ozracje u kojem ICTY moze pozvati u Den Haag bilo koga od prezivjelih Hrvata koji su vodili obranu ili branili svoje obitelji i sela od srpkih ili muslimanskih jedinica.

Montirane optuznice

Ima vise dokaza da ICTY podize optuznice bez temeljite provjere i na temelju montiranih podataka muslimanskih tajnih sluzbi. Primjerice, ICTY je digao optuznicu i diljem svjetskih medija oklevetao Stipu Alilovica iz Viteza kao ratnog zlocinca, a Stipe je jos prije pocetka rata otisao na lijecenje upravo u Nizozemsku, gdje se na bolnickom krevetu borio do 1995. godine, kad je podlegao teskoj bolesti karcinoma. Uz to, ICTY je u isto to vrijeme bio prisiljen pustiti iz Den Haaga na slobodu jos trojicu Hrvata zbog uistinu na istoj tracarskoj podlozi napisanih opuznica. Poznato je, da ima jos optuznica na slicnim "temeljima", te da su nekima u toku pritvora optuznice bile i po vise puta prepravljane samo da dobiju kakvu-takvu pravnu podlogu. Takvi postupci Medjunarodnog suda u Den Haagu izgleda da nadilaze lakovjernost srednjovjekovnog sudjenja vjesticama, te da, kad su Hrvati u pitanju tek "argumenti" pokojnog Stipe natjeraju ICTY da malo ozbiljnije provjeri prikupljne "dokaze". A ostaje pitanje, tko ce i kako se moze dobiti nadoknade za strasni bol, posljedice klevete i unisteni poslovni zivot tih ljudi i njihovih obitelji, koji su u medijima diljem svijeta poimenice proglaseni "navodnim" ili cak i bez te ograde ratnim zlocincima?

Samovoljnost i ucjene u sudskim procesima i osudama

Nakon dugotrajnog mucenja neizvjesnoscu i otezanjem pocetka sudjenja (vise njih je cekalo u pritvoru i do godinu dana pocetak samog sudjenja, a Tihomir Blaskic 455 dana), bez obzira sto su se svi optuzeni Hrvati, uz jednu iznimku, dobrovoljno odazvali u Den Haag, ICTY je u samom procesu grubo krsio osnovna ljudska prava nekih od njih.

Tako je tuziteljstvo ICTY-a protiv hrvatskih optuzenika dovodilo lazne svjedoke, a neki od njih su bili i duznosnici medjunarodne zajednice. Nadalje, ima nedvojbenih indicija, da se u sklopu sudjenja pojedince ucjenjiva prijetnjama ICTY-a: nagovara se pojedince "na suradnju", tj. da prakticki lazno svjedoce protiv svojih sunarodnjaka, a kad to odbiju, onda im se prijeti nepravedno visokim kaznama. U vise medija nedavno je iz pouzdanih izvora objavljeno da je Ante Furundzija zbog slicne ucjene i "neposlusnosti" dobio deset godine zatvora. U svakom slucaju, njegova teska osuda zasluzuje da se postupak ICTY-a prema njemu isipita: dobrovoljno je dosao u Den Haag, optuznica ga je teretila da je promatrao silovanje, a protiv sebe je imao samo jednu jedinu svjedokinu, i to osobu koja je po svim klinickim nalazima poremecenog psihickog zdravlja.

ICTY-ov cinizam nad hrvatskim zrtvama

Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske dr. Mate Granic davno je izjavio, da je predano ICTY-u i Vijecu sigurnosti UN-a barem 14 (cetrnaest) dokumentiranih tkz. "jasnih slucajeva", tj. slucajeva ratnoga masovnog zlocina ucinjenog nad hrvatskim civilima izvan vojnih operacija. Medjutim, do danas je sve ostalo na smijesku i obecanjima najvisih svjetskih duznosnika, da ce krivci biti pozvani na odgovornost.

Evidentno je, da takvi postupci ICTY-a uz to sto ne pokazuju ni najnuzniji pijetet prema hrvatskim zrtvama, osokoljavaju tu u srcu Europe poznate muslimanske zlocince tipa alzirskih obrednih klanja i ubijanja.

ICTY kao sredstvo promicanja politickih interesa odredjenih sila

I svjetski mediji pocinju primjecivati da ICTY, umjesto da se profesionalno bavi poslom zbog kojega je osnovan, zlorabi svoje ovlasti i grubim pritiscima nad malim narodima radi na promicanju globalnih politickih interesa odredjenih velikih sila. Uz to ocito je da ICTY sa svoje razine Hrvatsku i Hrvate sracunato pokusava izjednaciti s glavnim krivcima rata i ratnih zlocina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, bez obzira sto su neusporedivo bili glavna zrtva strasne agresije, odnosno njezina pripustanja sa strane najmocnijih medjunarodnih cimbenika.

Zbog svega navedenog najuljudnije Vas molimo, da dignete svoj glas u obranu osnovnih ljudskih prava koja krsi ICTY u Den Haagu i tako se zauzmete za njegove zrtve i od njega ugrozene.

Hrvatski svjetski kongres (HSK) ce i pravnim putem pokusati ukazati na krsenja ljudskih prava sa strane ICTY-a, ali se bojimo da je tesko stogod znacajno postici, jer nazalost i danas zivimo u prilikama kad nas isti tuze i isti sude.

Stoga vjerujemo da ce Vase cijenjene organizacije svojim prosvjednim uglednim glasom doprinjeti, da ICTY obavi profesionalno svoju zadacu, a ne da pokriven medjunarodnim sudackim plastem nanosi tesku nepravdu nemalom broju nezasticenih ljudi i malih naroda.

Osim toga, jos uvijek vrijedi ono prastaro pravilo, da je bolje, ako vec ne moze drukcije, i stotinu krivih pustiti na slobodu, nego osuditi jednoga nevinog.

Prof. dr. Simun Sito Coric

Predsjednik HSK-a

Bern, 21. 1. 1999.

N.B.  Hrvatski svjetski kongres (HSK) je nevladina medjunarodna organizacija koja djeluje u tridesetak zemalja svijeta, kao takav clan je Ujedinjenih Naroda, a njegov predsjednik prof. dr. Simun Sito Coric hrvatski je franjevac i knjizevnik.

GOVOR PREDSJEDNIKA TUDMANA

Tekst Izvjesca predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana o stanju hrvatske drzave i nacije u 1998. godini, podnesenog na zajednickoj sjednici obaju domova Hrvatskoga drzavnog sabora.

Postovani predsjedavajuci Hrvatskoga drzavnog sabora, postovana predsjednice Zupanijskoga doma, dame i gospodo, zastupnici obaju domova Hrvatskoga drzavnog sabora, Postovani clanovi Vlade i svi predstavnici izvrsne i sudbene vlasti, cijenjeni gosti, uzvanici i svi nazocnici!

I.     UVOD

U prosloj 1998. godini ostvarili smo napokon punu suverenost nad citavim, medunarodno priznatim, drzavnim teritorijem. Time je ostvaren najbitniji cilj drzavne politike te podignut ugled i ojacan vanjskopoliticki polozaj Hrvatske. Djelatnom politikom mira i suradnje, a posebno potpisivanjem Sporazuma o posebnim odnosima izmedju Hrvatske I Federacije BiH , Hrvatska se dokazala kao najvazniji cimbenik mira u ovom dijelu Europe. Sporazum o posebnim odnosima povijesni je dogadaj, koji je oznacio konacnu potvrdu dalekovidnosti i realnosti hrvatske politike prema krizi u BiH. Tim sporazumom osigurana su prava i opstojnost hrvatskog naroda u BiH, kao i zastita strategijskih interesa hrvatske drzave, s obzirom na granice juzne Hrvatske. Proslu godinu posebno je obiljezio drugi posjet Hrvatskoj Svetog Oca pape Ivana Pavla II Beakitifikacija mucenika komu-nistickog rezima kardinala Stepinca priznanje je Katolickoj crkvi, a poruka Svetog Oca znaci i potporu citavom hrvatskom narodu i njegovoj demokratskoj drzavi. Stoga je Papin posjet od dalekoseznog povijesnog znacenja. Ujedno je i snazan poticaj demokratskom razvoju hrvatskoga drustva na nacelima krscanskih moralnih vrednota, ali i vidan znak vaznosti i ugleda Hrvatske u danasnjem svijetu.

U sklopu opce ocjene prosle godine, od najvece je vaznosti cinjenica odrzanja drustveno-politicke i gospodarske stabilnosti. I to, unatoc tomu sto smo jos optereceni svim posljedicama bivseg sustava, agresije i okupacije, osobito golemim izdacima za obnovu i zbrinjavanje stradalnika Domovinskoga rata. A sve je to trebalo rjesavati u uvjetima izgradnje sveukupnog drzavnog ustroja, zamrsenih i golemih problema pretvorbe bivseg socijalistickog sustava u sustav slobodnog trzista, a i nesklonih medunarodnih okolnosti. I u protekloj godini postigli smo nepri-jeporne rezultate u ocuvanju gospodarske i drustvene stabilnosti. Ti rezultati ogledaju se u nastavku gospodarskog porasta, porastu izvoza, postizanju uravnotezenog proracuna i snaznom zamahu obnove u ratu stradalih podrucja. Ali, istodobno, hrvatsko je gospodarstvo suoceno s nizom problema: nedovoljna proizvodnja i izvoz, deficit na tekucem racunu bilanca placanja, previsoka razina nelikvidnosti, krizne pojave u financijsko-bankovnom sustavu, visoka razina registrirane nezaposlenosti. Istodobno, izbijanje svjetske gospodarske krize utjece negativno na rjesavanje nasih problema. U prosloj je godini doduse osiguran porast mirovina i placa, sto ostaje trajna zadaca drzavne vlasti, ali i sveukupnog drustva, radi povecanja zivotnog standarda zaposlenih i umirovljenika, odnosno cijelog stanovnistva.

II.    VANJSKA POLITIKA I MEDJUNARODNI POLOZAJ HRVATSKE

Kad je rijec o medunarodnim prilikama, godina 1998. ostat ce zabiljezena po odredenim naporima za osiguranje svjetskog mira, ali i po prisutnosti starih pa i novih pojava kriza i sukoba. U nasem dijelu Europe, osim jos uvijek nerijesene krize u BiH, suoceni smo i s novim sukobom na Kosovu. Time je stvoreno novo zariste nestabilnosti, na nama susjednom jugoistoku Europe, na kojem se ponovno javljaju medunarodni cimbenici s njihovim suprotstavljenim interesima i pogledima. Odnos nekih medunarodnih cimbenika prema Hrvatskoj i dalje je viseznacan. Uz nacelno priznanje nase unutarnje stabilnosti, i nase konstruktivne medunarodne uloge, taj odnos oznacavali su i kojekakvi neosnovani, pa i neodmjereni, pritisci. Ocitovali su se u pokusajima krojenja i nametanja izbornih rezultata u BiH, u obnavljanju manipuliranja zlocinima iz NDH, u politickoj instrumentalizaciji Medunarodnoga kaznenog suda za bivsu Jugoslaviju u Haagu, u bezrazloznom ponavljanju zahtjeva o demokratskim i medijskim slobodama ili inzistiranju na prioritetnoj vaznosti - Sporazuma o Plocama - sve do nedavnog stvaranja incidentnog stanja na dijelu granice prema BiH. U svezi s ovim, treba spomenuti i to, da u stanovitim, utjecajnim europskim i ame-rickim, krugovima ustraju na programu regionalne balkanske integracije. Da bi to zapravo znacilo obnavljanje bivse Jugoslavije bez Slovenije a s Albanijom, a trebalo bi postici pod svaku cijenu, primjenom svih mogucih sredstava, osobito promjenom izbornih zakona i medija, o cemu otvoreno pisu i cak tiskaju luksuzne zemljovide u Atlasu za XXI. st. U takvim okolnostima, mozemo biti zadovoljni postignutim - ucvrstili smo polozaj stabilnog clana medunarodne zajednice. Samo sedam godina od proglasenja nezavisnosti i tri godine nakon svladavanja agresije, Hrvatska je postala cimbenikom, koji djelatno pridonosi rjesavanju problema radi postizanja stabilnosti u svojem podrucju. U prosloj godini uspjesno je okoncana nazocnost mirovnih misija na tlu Hrvatske (15. sijecnja mandata UNTAES-a, i 15. listopada Potporne skupine civilne policije UN-a). Time je nepovratno zavrseno razdoblje upitnosti teritorijalne cjelovitosti Hrvatske, koja je zahvaljujuci vojnim pobjedama i diplomatskim uspjesima te opcoj razboritoj politici, na zemljovidu svijeta ucrtana kao nezavisna, suverena i demokratska drzava.


Od presudnog je, pa i povijesnog, znacenja potpisivanje Sporazuma o posebnim odnosima s Federacijom BiH, a od vaznosti je i uspostavljanje Vijeca za suradnju s BiH. Tim su sporazumima uredene politicko-pravne osnove odnosa s Federacijom i Bosnom i Hercegovinom. Njima je zadan okvir trajnog rjesavanja svih bitnih pitanja medusobnih odnosa, prije svega za opstojnost i jednakopravnost hrvatskog naroda u Federaciji, za zastitu nacionalnih interesa hrvatske drzave, te za uspostavu trajne suradnje na osnovama Washingtonskih i Daytonskih sporazuma.

Proslogodisnji drugi pastoralni i drzavni posjet Svetog Oca Hrvatskoj te poruke koje je Papa tada uputio katolickoj javnosti, ali i hrvatskom narodu i vlasti, ohrabrenje su da ustrajemo na putu jacanja mira, pravde, pomirbe i demokracije. Papin povijesni posjet snazan je poticaj da u izgradnji Hrvatske ustrajemo na nacelima i vrednotama katolicanstva, koje je svojim zivotom i mucenickom smrcu posvjedocio i hrvatski blazenik kardinal Stepinac.


Sa zadovoljstvom isticemo da je Hrvatska sa Svetom Stolicom rijesila sva otvorena i naslijedena pitanja medusobnih odnosa, Potpisivanjem I potvrdom cetiriju ugovora, koja Sveta Stolica smatra uzorom i za odnose s drugim zemljama. U odnosima sa susjednim drzavama biljezimo stalan napredak i plodotvoran razvitak gospodarske i druge suradnje, ali i zastoj u otklanjanju nekih problema.

U odnosima sa Slovenijom jos ima nerijesenih pitanja: utvrdivanje medudrzavne kopnene i morske granice, problem NE Krsko, isplata stedisa Ljubljanske banke. Rjesenja su, nadamo se, blizu, sto ce hrvatsko-slovenskim dobrosusjedskim odnosima dati dodatni poticaj. U odnosima s Jugoslavijom osim napretka u normalizaciji, postoje nerijeseni problemi, osobito sukcesije i Prevlake.

Problem Prevlake Beograd posve neosnovano istice kao teritorijalni, izbjegavajuci stvarne pregovore. Slicno je i s nespremnoscu Beograda da se hrvatskoj manjini pruzi ugovorna zastita kakvu uziva srpska manjina u nasoj zemlji. Hrvatska je u prosloj godini uspjesno predsjedavala Srednjoeuropskom inicijativom. U tome je hrvatska diplomacija pokazala politicku zrelost i organizacijske sposobnosti, a novim inicijativama potaknula je i suradnju SEI-a s Europskom unijom. Predstavnici nase zemlje ukljucuju se u misije OESS-a, prate izbore i bivaju birani na odgovorne duznosti u UN i Vijece Europe.


Moji drzavni, sluzbeni i radni posjeti i razgovori s drzavnicima Italije, Turske, Portugala, Grcke I Ruske Federacije, te brojni susreti predsjednika Vlade i pojedinih ministara, unaprijedili su odnose i prosirili krug zemalja koje s Hrvatskom zele jacati suradnju.


Posjeti bivseg predsjednika Italije Francesca Cossige, bivse predsjednice Vlade Ujedinjenog Kraljevstva barunice Thatcher, bivseg njemackog ministra vanjskih poslova Genschera I austrijskog Mocka, i dr., kojima trajno ostajemo zahvalni na prijateljstvu i potpori u kriticnim trenucima borbe za nezavisnost i medunarodno priznanje, potvrdili su privrzenost mnogih uglednih svjetskih politicara Hrvatskoj. Unatoc navedenim postignucima, nismo ostvarili zeljeni napredak u odnosima s Europskom unijom i NATO savezom, sto ostaje strateskim odrednicama hrvatske vanjske politike. Uzroci su takvog stanja u neosnovanom zamjeranju toboze nedostatnog ispunjavanja preuzetih medunarodnih obveza. A rijec je o raznorodnim medunarodnim pritiscima, kojima se zeli izmijeniti politicko stanje u Hrvatskoj, ne bi li je prisilili na ponovno vracanje u, za nas neprihvatljive medudrzavne integracije, na Balkan u okvirima tzv. regionalnog pristupa.


Hrvatska ostaje dosljedna u svojoj politici da kao demokratska zemlja bude konstruktivan cimbenik u osiguranju mira i stabilnosti medunarodnog poretka. Od medunarodne zajednice Hrvatska ocekuje da prihvati potrebu i obostranu svrhovitost naseg ukljucivanja u Partnerstvo za mir, i odmrzavanje potpisanog PHARE programa, te sklapanje Sporazuma o suradnji s EU-om i o primanju u Svjetsku trgovinsku organizaciju. U iducim mjesecima pridajemo veliku vaznost radu hrvatsko- americkih skupina za provedbu daytonskih sporazuma te za nase ukljucenje u Partnerstvo za mir. Nadamo se i jacanju dijaloga s EU-om, pod predsjedanjem Njemacke, te jacem medunarodnom sudjelovanju u ostvarenju brojnih projekata obnove, predocenih na nedavno zavrsenoj Konferenciji o obnovi I razvitku. Pred nama su I neodgodive zadace za provedbu Sporazuma o posebnim odnosima izmedju Hrvatske i Federacije BiH, sto je od velikog politickog i gospodarskog znacenja.

Vrijeme je da se pitanje Prevlake napokon skine s dnevnog reda u sklopu izmijenjenog mandata UNMOP-a te otvore granicni prijelazi na Debelom brijegu i Konfinu, a time postigne daljnja normalizacija s Jugoslavijom (Srbijom i Crnom Gorom). Ukupni demokratski razvoj Hrvatske i stabilnost njezina poretka stvara pretpostavke da se ove godine okonca misija OESS-a, cime bi se bez ikakvog rizika i posljedica po stabilnost ovog dijela Europe ukljucili u uobicajeni medunarodni sustav.


Hrvatska u ovoj godini moze odlucnije i u medunarodnim odnosima naznaciti svoje mirnodopsko razdoblje. S jasnim strategijskim ciljevima, svjesni visoke cijene koju smo platili za stvaranje drzavne nezavisnosti, gradit cemo svoj medunarodni polozaj kao srednjoeuropska i sredozemna zemlja, jacati sveze s euro- atlantskim integracijama, osobito s glavnim zemljama - SAD-om, Njemackom, Francuskom, Velikom Britanijom, Italijom, Austrijom, te s Ruskom Federacijom, Kinom, Izraelom. Posebnu pozornost moramo posvetiti razvijanju odnosa s onim zemljama u kojima zivi brojna hrvatska zajednica te osobito rjesavanju otvorenih pitanja u odnosima sa susjednim zemljama. Ocekujemo da ce i bitni cimbenici medunarodne zajednice s vise pozornosti prihvacati konstruktivna nastojanja Hrvatske u ucvrscivanju mira i medunarodnog poretka.

Tijekom protekle godine sva tijela hrvatske drzavne vlasti djelovala su sukladno svojim ustavnim i zakonskim ovlastima. Osiguravajuci, kao i proteklih godina, jednako djelotvorno hrvatsku slobodu i drzavni suverenitet, hrvatska drzavna vlast bila je i protekle godine suocena s mnogim izazovima.

Kako sam to i zatrazio u proslogodisnjem Izvjescu, jedna od temeljnih zadaca svih tijela hrvatske drzavne vlasti bila je poticanje daljnjeg razvoja hrvatske demokracije i gradanskog drustva socijalne pravde. Valjalo je u novim, potpuno mirnodopskim uvjetima unaprijediti vladavinu prava. Djelovati na ozbiljenju pravnog poretka, koji osigurava postivanje ljudskih prava, i unutar kojeg su svi jednako podvrgnuti istom nacelu ustavnosti i zakonitosti.

S obzirom na breme jugokomunistickog naslijeda, na obrambeni rat za slobodu, opstojnost i nezavisnost hrvatskog naroda i drzave te s obzirom na sve teskoce prijelaznog razdoblja, ne samo lani, nego i za vrijeme od 1990. pa do danas, primjetan je neprestan, postupan, ali i sve brzi napredak u primjeni i zastiti Ustavom zajamcenih ljudskih prava i hrvatske demokracije u cjelini.

No, unatoc tomu, danasnjim stanjem u nekim vaznim podrucjima ne mozemo biti potpuno zadovoljni. Opravdano nezadovoljstvo hrvatskih gradana izazivaju cinjenice da se negativne pojavnosti, na koje sam vec nekoliko puta javno upozoravao, ne uklanjaju dovoljno brzo i odlucno. To se, prije svega, odnosi na birokratizam, samovolju i svakovrsne nezakonitosti i zloporabe obnasatelja vlasti, a i onih iz javnih djelatnosti. Prisutne su pojave, ne samo krsenja pojedinih ljudskih prava gradana, vec i pravnih interesa drzave i to, kako izravnim kriminalnim radnjama, tako i prisvajanjem povlastica. Osobito su opasne razlicite pojave korupcije i gospodarskog kriminala, koje se protekle godine nisu smanjile. Brze uklanjanje svih negativnih, protuzakonitih i nemoralnih pojavnosti i njihovih posljedica, o uzrocima kojih sam vec vise puta govorio, osobito sprecava sporost i neucinkovitost u radu mnogih tijela drzavne uprave i lokalne samouprave, i osobito sudbenih vlasti. Proslo je vrijeme upozoravanja na ove pojavnosti, jer su osobito opasne za normalan razvoj hrvatskoga gradanskog drustva, pa i sigurnost hrvatske drzave.

Posljednji je trenutak, gospodo, da svim zlopo-rabama kazemo dosta te da odlucno i odmah ucinimo za njihovo uklanjanje sve sto od nas ocekuju i zahtijevaju hrvatski gradani i najvisi nacionalno-drzavni interesi. To je obveza i najvisa duznost svih nas, hrvatskih duznosnika, u sluzbi hrvatskog naroda, ali i svih hrvatskih gradana. Jos jednom moram podsjetiti sve, koji to na zalost odvec olako zaboravljaju, da je ovu demokratsku, nezavisnu i suverenu hrvatsku drzavu stvorio i obranio hrvatski narod za sebe i za sve hrvatske gradane. Hrvatska drzavna vlast stoga mora, doista, biti u pravom smislu narodna, koja postoji zbog svojega naroda, i koja obavlja svoju duznosst na dobrobit cjeline naroda, i svih gradana, a ne pojedinih skupina i pojedinaca. 

Budite sigurni da cu osobno, kao hrvatski drzavni poglavar, u sklopu svojih ustavnih ovlasti uciniti, uz pomoc svih demokratskih snaga, sve sto mogu, kako bi Hrvatska sto prije, i u najvisem obliku postala takvom drzavom. Istina je da je i protekle godine hrvatska drzavna vlast nastojala razvijati pravni i politicki sustav - od zakona do zbilje - u smislu ostvarivanja onih ciljeva sto proizlaze iz temeljnih hrvatskih drustvenih i nacionalno-drzavnih interesa. A ti interesi traze veci sklad izmedu gradana i nacije te hrvatske drzave i medunarodne zajednice. Oni traze poticanje i unapredenje sklada izmedu posebnih interesa i slobode pojedinaca i pojedinih drustvenih skupina, s drzavom. Rijec je o razvijanju hrvatskoga gradanskog drustva, na osnovama istinske demokracije, s nezamjenjivom ulogom drzave, kao pomiritelja razlicitih demokratski izrazenih posebnih interesa, u postupku oblikovanja hrvatskih nacionalnih probitaka. Hrvatski nacionalni interes pretpostavlja suzbijanje svakog drustvenog i drzavnog egoizma ili nametanja posebnih interesa, koji se najcesce ostvaruju na stetu slabijih. Hrvatski nacionalni interes trazi interesno zajednistvo svih sastavnica citavoga hrvatskog naroda, jer samo tako sva razlicitost hrvatskoga gradanskog drustva moze naci zajednicki demokratski put prihvatljiv za odgovornu vecinu. Pritom valja imati na umu da nema pune zastite osobnih i politickih prava, pa ni ozivotvorenja pune demokracije, bez istodobnog ozbiljenja socijalnih i gospodarskih prava, odnosno socijalne pravde za sve hrvatske ljude.

2.     Pravosudje

Hrvatski pravni sustav, koji se temelji kako na zapadnoeuropskim pravnim zasadama, tako i na hrvatskome povijesnom pravnom naslijedu (Vinodolski zakonik, poljicki, korculanski, istarski statut, itd.), ubrzano se od 1990. godine vraca svom izvornom uzoru, prihvacajuci istodobno najvise europske i svjetske standarde. Na toj crti Hrvatski crzavni sabor donio je niz novih, sadrzajno bitnih zakona, koji cine osnovu vladavine prava u demokratskoj hrvatskoj drzavi. Medutim, sami zakoni, da bi ostvarili svoju svrhu, moraju se dosljedno i na vrijeme primjenjivati. 

U tome posebnu ulogu ima hrvatsko sudstvo, koje ima objektivnih teskoca, ali u koje se dosta ulaze. Podsjecam na obnovu mnogih starih i izgradnju novih sudova, na kompjutorizaciju i na bitno promijenjen status sudaca, na stalnost sudacke duznosti i na ustavno jamstvo sudacke neovisnosti. Unatoc svemu tomu, u sudstvu ima previse zaostataka. Broj nerijesenih predmeta veci je od milijun, a samo na zagrebackom Opcinskom sudu ima 10.000 predmeta starijih od 10 godina. Zato ne zacuduje sto su gradani sve nezadovoljniji takvim sudstvom. Takvo je stanje neodrzivo, jer ugrozava ne samo pravnu sigurnost gradana i gospodarskih subjekata, vec i ukupno redovito djelovanje drzavne vlasti. Potrebne su radikalne mjere, da se takvo stanje sto prije promijeni. Valja ozivotvoriti nedavno donesene zakljucke Hrvatskoga drzavnog sabora o stanju u pravosudu i dovrsiti raspravu o ustroju sudskog sustava. No, osim toga, nuzno je, odmah poduzeti i niz konkretnih mjera kako bi se na svakom sudu osigurala sto veca djelotvornost i vec ove godine rijesili, barem najvecim dijelom, preostali predmeti.

Osobno sam trazio bitno povecanje placa sudaca i drugih duznosnika sudbene vlasti, pa je Vlada takav prijedlog i uputila Hrvatskomu drzavnom saboru.

No, isto tako, kao hrvatski drzavni poglavar, moram traziti da se poostri odgovornost za obnasanje sudacke i drugih pravosudnih duznosti, ukljucivsi i dosljednu primjenu stegovnih mjera za nerad i za sve druge oblike nesavjesnog obavljanja duznosti.

3.     Drzavna uprava I lokalna samouprava

U proslogodisnjem sam Izvjescu upozorio na nezadovoljstvo gradana s drzavnom upravom zbog birokratizma i neucinkovitosti. U protekloj godini doslo je do pomaka na bolje, glede tehnicke opremljenosti drzavne uprave. Uvedeno je vise stotina racunala, a u tijeku je i umrezavanje u racunalne sustave. Po opremljenosti informatickom opremom drzavnih sluzbi, dostigli smo europske razine. Radi podizanja strucne osposobljenosti drzavnih sluzbenika odrzani su brojni seminari i savjetovanja s vise od 5.000 polaznika.

Kad je rijec o nezadovoljstvu gradana s radom drzavne uprave, ne treba zaboraviti da drzavnu upravu cine jos uglavnom naslijedeni kadrovi iz socijalistickog sustava. Zbog toga sam opetovano ustrajao na kadrovskom pomladivanju, koje se ne provodi dovoljno sustavno, iako ima nekih pomaka. Tako su lani primljena 373 mlada vjezbenika, uglavnom visoke strucne spreme. Takva poboljsanja dovode do djelotvornijeg rada drzavne uprave, pa zato treba s njima ubrzano nastaviti. Istodobno sa zapocetim kadrovskim preustrojem, osjetno je poboljsan i materijalni polozaj radnika u upravi i lokalnoj samoupravi. U prosloj godini prvi je put, s povecanjem placa isplacena i bozicnica za 212.000 drzavnih sluzbenika i namjestenika te darovi za djecu i jubilarne nagrade. Radi povecanja ucinkovitosti rada drzavne uprave, potrebno je sto prije provesti odgovarajuce promjene na crti racionalizacije upravnog ustroja, na svim razinama od Vlade do zupanija i opcina. Istodobno ustrajem na zahtjevu za nastavak decentralizacije te za pojacan nadzor nad zakonitoscu rada i ispravnom odnosu prema gradanima. Jos uvijek se gradani nepotrebno maltretiraju zahtijevanjem raznih potvrda i uvjerenja o cinjenicama o kojima tijela drzavne uprave ionako vode sluzbene ocevidnike. To dovodi do gubitka vremena i opravdanog negodovanja gradana, koje prerasta i u sire nezadovoljstvo prema drzavi.

Primjerice, od hrvatskih gradana, koji imaju osobnu iskaznicu, katkad se trazi jos i dostavljanje domovnice, iako drzavnim sluzbenicima mora biti poznato, da nitko ne moze dobiti osobnu iskaznicu tko nije hrvatski drzavljanin. Svako nepotrebno birokratiziranje mora vec jednom prestati. Drzavna uprava mora, u svakom pogledu, postati stvarni, strucni, servis gradana i gospodarstva, a time i objektivan predstavnik i zastitnik drzavne vlasti.

Sto se tice lokalne samouprave, podsjecam da je Hrvatska i u teskim ratnim okolnostima pristupila ustrojstvu lokalne samouprave sukladno Ustavu, tradicijama, a i Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi. Ustroj lokalne samouprave, kojeg cini 20 zupanija, Grad Zagreb, 121 grad i 420 opcina, pokazao se dobar, jer je na najbolji moguci nacin priblizio gradanima obavljanje javnih sluzbi. Neprijeporna je cinjenica da su nasi gradovi i vracene povijesne opcine, postali pokretaci razvitka te vise napredovali u proteklih 6 godina nego desetljecima u prijasnjem socijalistickom poretku. Treba priznati da neki od gradova i opcina, poglavito na podrucju od posebne drzavne skrbi, nemaju dovoljno vlastitih prihoda za podmirenje zakonskih obveza, a kamoli za razvojne projekte. Drzava mora osigurati i u tim, za Hrvatsku iznimno vaznim podrucjima, gospodarski i duhovni razvoj. Stoga treba pronaci nacin da se podmire razlike izmedu vlastitih prihoda i obveza. Mnoga, i europska, iskustva upucuju na neophodnu potrebu djelomicnog financiranja lokalne samouprave iz drzavnog proracuna. Vlada mora predloziti takav nacin financiranja koji ce zupanijama, gradovima i opcinama osigurati prihode s kojima mogu utjecati na kulturni, prosvjetni, komunalni i gospodarski razvitak, koji ce doprinositi kvaliteti zivota na njihovu podrucju, a time i stvaranju uvjeta da mladi ljudi ostanu zivjeti na rodnoj grudi, u zavicaju, u blizini roditeljskog doma. Zato sam i u lanjskom Izvjescu preporucio decentralizaciju drzavne uprave, kako bi se prosirila nadleznost lokalne samouprave, osobito u povecanju nadleznosti velikih gradova i zupanija (glede opremanja i odrzavanja skola, javnog zdravstva, kulturnih ustanova itd.). U tom smislu jacanje materijalnog polozaja i odgovornosti zupanija, gradova i opcina treba nastaviti.

4.     Nacionalno-drzavna i gradjanska sigurnost

U same temelje ustroja hrvatske drzave ugradene su sve sastavnice nacionalno-drzavne i gradanske sigurnosti od Ministarstva obrane, ministarstava unutarnjih i vanjskih poslova, do Ureda za nacionalnu sigurnost, sa svim potrebnim sastavnicama obavjestajne i protuobavjestajne sluzbe. Svoje temeljne zadace u stvaranju hrvatske drzave, osiguranju njene teritorijalne cjelovitosti i visoke razine gradanske sigurnosti, obavili su iznimno uspjesno, usprkos pocetnom neiskustvu i mnogim teskocama. Jednako tako svi spomenuti subjekti bili su uspjesni u obrani hrvatstva u BiH te u osiguranju strateskih interesa hrvatske drzave.

Radi osiguranja trajne opstojnosti demokratske hrvatske vlasti i stabilnosti drustvenog poretka, opce vladavine prava i zastite gradanskih prava te fizicke i imovinske zastite gradana, potrebno je i nadalje pomno razvijati i usavrsavati sustav nacionalno- drzavne sigurnosti. To je zadaca od strateske vaznosti, osobito u danasnjem globaliziranom svijetu, gdje se u sveopcem nadmetanju vode bitke izmedu mnogih drzava i velesila, za osiguranje svoje dominacije, odnosno svojih politickih i gospodarskih utjecajnih sfera.Od kakve je to vaznosti za opstojnost nezavisne i demokratske Hrvatske svjedoce, i u proteklih godinu dana, brojni, ne slucajni, pokusaji diskreditacije i rastrojstva osobito svih kljucnih sastavnica nacionalno-drzavne sigurnosti. 

Suoceni s ovakvim stvarnim stanjem, liseni svih iluzija o pravednosti svjetskog poretka, smatram iznimno vaznim da briga za nacionalno-drzavnu sigurnost, uistinu, postane sastavnim dijelom nacionalne, politicke i moralne svijesti, i savjesti, svih sastavnica hrvatskoga drustveno-politickog zivota, i svakog hrvatskog gradanina. Pred Ministarstvom obrane zadaca je odgovorne provedbe mirnodopskog ustroja, ne smanjujuci pri tome operativnu spremnost oruzane sile. Glavni napori moraju biti usmjereni na jacanje sustava obrambene politike, modernizaciju postrojbi Oruzanih snaga, razvitak informatickih i komunikacijskih sustava te na usavrsavanje izobrazbe i obuke. Na tim osnovama treba teziti suradnji i savezu sa sjeverno-atlantskim i europskim sigurnosnim sustavom, ali i sa svim prijateljskim zemljama. 

Brojcano smanjenje vojske, radi smanjenja proracunskih izdataka, mora se nadom-jestiti tehnickom modernizacijom, kako bismo i u buducnosti, gradeci na iskustvima iz Domovinskog rata, imali profesionalnu, ucinkovitu i jaku oruzanu silu. Pred Ministarstvom unutarnjih poslova zadaca je ocuvanja ukupnog povoljnog stanja javnog reda i sigurnosti. Rasclanjujuci postignute rezultate, vidljivo je odrzavanje pozitivnih tendencija smanjenja ukupnog kriminaliteta iz prethodnih godina, istodobni porast razine djelotvornosti otkrivanja sve rasirenijih kaznenih djela te dalje poboljsanje stanja sigurnosti u cestovnom prometu. Treba uciniti dodatne napore radi postizanja jos boljih rezultata, kako u sprecavanju i otkrivanju svih, a napose najtezih kaznenih djela, tako i u osiguranju visokog stupnja osobne i imovinske sigurnosti gradana, osobito u zastiti ljudskih prava. U ovoj godini potrebno je do kraja provesti racionalan i svrhovit mirnodopski ustroj Ministarstva, vodeci racuna o nuznosti smanjenja proracunskih izdataka. 

Veliki izazovi stoje pred hrvatskom sigurnosnom zajednicom. Kljucan je doprinos sluzbi jacanju unutarnje sigurnosti i stabilnosti u borbi protiv svih oblika organiziranog kriminala (napose trgovina drogom i oruzjem), preventivnom djelovanju i onemogucivanju terorizma te osobito ucinkovitijem protuobavjestajnom radu, kao jedinom pravom odgovoru sve intenzivnijim aktivnostima stranih obavjestajnih i paraobavjes-tajnih sluzbi na brojnim podrucjima drustvenog i drzavnog zivota nase Domovine.

        Visoki dome!

U proteklom razdoblju, od osamostaljivanja hrvatske drzave, pa i u protekloj godini, ostvareni su znatni rezultati u obnovi i podizanju gospodarskog zivota. Zasnovani su temelji trzisno-socijalnog gospo-darstva, koje smo uspjeli sacuvati i u najtezem ratnom vihoru. Pretvorba i privatizacija poduzeca u drustvenom vlasnistvu uglavnom je privedena kraju. Posebno treba istaci provedbu privatizacije nas-lijedenog stambenog fonda u drustvenom vlasnistvu. U privatizaciji drustvenih poduzeca sudjelovalo je oko dva milijuna gradana, pretezito uposlenih i ratnih stradalnika, ali i iz svih drugih slojeva stanovnistva. Stanove s velikim popustom otkupilo je vise od 300.000 ljudi, za prosjecno manje od jedne petine njihove stvarne vrijednosti. Sve to upucuje na drustveno-socijalnu sirinu provedbe pretvorbe i privatizacije u interesu najsirih slojeva hrvatskih gradana. A upravo ta se cinjenica cesto zeli po svaku cijenu negirati s neosnovanim tvrdnjama o toboznjoj privilegiranosti samo nekih, koji su se obogatili u provedbi pretvorbe. Uvodenjem nacio-nalne valute napokon je slomljena hiperinflacija te uspostavljena stabilnost cijena i tecaja domace valute. Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo i porasta brutto-domaceg proizvoda po stopi od 6% godisnje, koja je bila najveca medu srednjo-europskim zemljama u tranziciji. 

Ostvareni su znatni rezultati u preustrojstvu kriznog socijalistickog i u ratu narusenog gospodarstva. Sanirano je vise od stotinu poduzeca, cime je spaseno na desetke tisuca radnih mjesta. Postignuti su krupni rezultati u obnovi razorenih podrucja te u rjesavanju prognanicko-izbjeglicke krize. U prilog tvrdnji o medunarodnom priznanju gospodarske stabilnosti govori i u zadnjem mjesecu odobreni kredit Svjetske banke za restrukturiranje Hrvatskih zeljeznica u iznosu od 101 milijun americkih dolara te austrijske Hypo Banke, s potporom austrijske drzavne banke za kreditiranje izvoza u iznosu od 9,5 milijardi austrijskih silinga (4,75 milijardi kuna) za kreditiranje obnove i razvitka Istocne Slavonije i hrvatskog turizma.

2.     Ostvareni rezultati u 1998.

Gospodarska kretanja u 1998. obiljezava niz postignuca. Prvi put, nakon 1994., u 1998. godini prevladana je stagnacija izvoza. To je utjecalo da je rekordni platnobilancni deficit iz 1997., od oko 12,5% brutto domaceg proizvoda, smanjen u protekloj godini na oko 7,5%, odnosno za oko milijardu americkih dolara. Odgovarajucim mjerama gospodarske politike, treba uciniti sve da se deficit u dogledno vrijeme svede na oko 3% brutto domaceg proizvoda. Od posebnog je znacenja i ostvarenje viska sredisnjeg proracuna u iznosu od 1,6 milijardi kuna, tj. oko 1% brutto domaceg proizvoda. Za taj je iznos smanjen i ukupni javni dug. To je postignuto unatoc poreznom rasterecenju ukidanjem doprinosa za djecji doplatak i vodoprivredu. Veca usmjerenost na izvoz, kojoj je nuzno prethodilo ogranicavanje domace potrosnje, dovela je do stanovitog uspo-ravanja privredne aktivnosti, tako da je stopa rasta brutto domaceg proizvoda u 1998. godini bila nesto niza u odnosu na nekoliko prethodnih godina.

Gospodarski zivot u 1998. godini kretao se u uvjetima odrzavanja makroekonomske stabilnosti. Inflatorni ucinak uvodenja PDV-a bio je manji od ocekivanog. Pozitivni pomaci ostvareni su u vecini gospodarskih djelatnosti. Nastavljena je obnova u ratu nastradalih podrucja, a u svezi s tim povecan je i povratak prognanika i izbjeglica. Unatoc svim poteskocama, s kojima smo bili suoceni od stjecanja nezavisnosti zemlje, ostvaren je i znatan porast standarda sirokog sloja stanovnistva. Posebno treba istaci da su mirovine u protekloj godini porasle izmedu 15-40%, odnosno u prosjeku za vise od 20%, pri cemu su najvise povecane najnize mirovine.

Doslo je do osjetnog jacanja srednjeg sloja. O tomu svjedoce i podaci da je samo tijekom 1998. godine uvezeno oko 85 tisuca osobnih automobila, cija je vrijednost oko 4,5 milijarde kuna, a prethodne 1997. godine cak 119.747 automobila, u vrijednosti oko 5 milijardi kuna. Uzlaznu putanju uvoza vozila imamo u svih proteklih sest godina. Broj registriranih osobnih vozila u privatnom vlasnistvu od 1992. godine do konca 1998. godine povecao se za 306 tisuca, a 490.319 osobnih vozila registrirano je prvi put. Od ukupnog broja od 200.000 osobnih vozila re-gistriranih u 1997. i 1998. godini prvi put, na srednja i luksuzna vozila otpada oko 162.000. O jacanju srednjega sloja svjedoce nam i podaci o desecima i desecima tisuca hrvatskih gradana koji sve vise odlaze na ljetovanje ili zimovanje u druge, ne samo susjedne zemlje. U prosloj godini inozemni turisticki promet nasih gradana porastao je - u odnosu na prethodnu - za 10%, a za ovozimsku sezonu dostigao je 140.000 izlazaka hrvatskih gradana u druge zemlje! U prilog tvrdnje o jacanju srednjeg sloja rjecito svjedoci i podatak da je ukupna stednja stanovnistva, u kunama i u stranoj valuti u 1998., povecana s oko 30 na oko 36 milijardi kuna, sto je povecanje cak za oko 20%. U prosloj 1998. osigurana su, prvi put, znatnija namjenska sredstva za financiranje stambene izgradnje za mlade bracne parove, a ustanovljene su i nove stednokreditne institucije za financiranje takve izgradnje. Osnivanje tih institucija, predstojeca reforma mirovinskog osiguranja te poticanje drugih oblika dugorocne stednje, bitne su pretpostavke za povecanje ukupne razine nacionalne stednje, kojom se osigurava postizanje ocekivanih visokih stopa odrzivog rasta.

Zbog jos uvijek nedovoljne ukljucenosti u medu-narodna financijska trzista, ali i radi vlastite opreznosti u odnosu na kretanja medunarodnog spekulativnog kapitala, neposredni negativni ucinci svjetske financijske krize na domaca kretanja nisu bili tako veliki. Medutim, negativne posljedice te krize nisu nas mimoisle, posebno kad je rijec o uvjetima zaduzenja u inozemstvu te o povecanom oprezu stranih ulagaca glede prihvacanja vecih privati-zacijskih projekata. Unatoc svim pozitivnim rezul-tatima, ostvarenim u proteklom razdoblju, jos uvijek se susrecemo i s nekim veoma ozbiljnim negativnim pojavnostima.

• na nedovoljno brz rast proizvodnje i zaposlenosti;
• na rast registrirane nezaposlenosti;
• na sve slozenije probleme velike nelikvidnosti;
• na visoke kamatne stope;
• na izbijanje krize u nekoliko srednjih i manjih banaka;
• na visok stupanj razlicitih oblika potrosnje;
• na nesposobnost dijela poslovodstava da bude nositelj poduzetnickih i drugih poslovnih inicijativa;
• i osobito na pojavnosti nemoralnog ponasanja, mita, korupcije te na neucinkovit rad sudstva.

Rjesavanje svih tih spomenutih problema mora biti u samom zaristu drzavne, i posebno gospodarske, politike u novoj 1999. godini.

3.     O gospodarskoj politici u 1999. zelim reci:

rjesavanju naprijed spomenutih problema, teziste gospodarske politike u ovoj godini mora biti:

• na ucvrscivanju i poticanju trzisnoga gospodarstva;
• na poticaju stvaralackih napora i strucnog usavrsavanja gospodarskih poslovodstava;
• na poticajima poduzetnickog duha i inovacija radi gospodarskog i tehnoloskog napretka;
• na ostvarivanju sto vecih stopa odrzivog gospodarskog rasta;
• na postizanju ravnomjernog razvitka svih hrvatskih krajeva;
• na porastu zaposljavanja;
• na poticanju i povecanju izvoza i otvaranju prema svijetu;
• na privlacenju izravnih stranih investicija;
• na stimuliranju svih oblika stednje i investicija te na promjeni njihove strukture;
• na opcem jacanju poslovnog morala i financijske discipline, posebno u naplati doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje;
• na poboljsanju osposobljenosti i ucinkovitosti svih subjekata gospodarske politike.

U skladu s potrebom dosljedne provedbe politike usredotocenog napora te poticanjem kvalitetnijih cinitelja razvitka, u proracunu za 1999 godinu ogranicen je rast ukupnih javnih rashoda, tako da rastu sporije od brutto domaceg proizvoda, s njihovom preraspodjelom u korist manjeg broja vaznijih prioriteta. U ovoj godini jedna od najvaznijih zadaca gospodarske politike mora biti svrhovita djelomicna privatizacija javnih poduzeca, i banaka, u vecinskom drzavnom vlasnistvu. Radi rjesavanja, veoma goruceg ostrog i slozenog, problema nelikvidnosti, Vlada treba poduzeti cjelovit program mjera s kojima ce se unaprijediti platni promet, osigurati urednija naplata za mirovinsko i invalidsko osiguranje, skratiti stecajni postupak te ostvariti urednije poslovanje drzavne uprave i financija. Ublazavanju problema nelikvidnosti pridonijet ce i produljenje roka obracuna i naplate PDV-a s 15 na 30 dana. Hrvatska narodna banka, i u ovoj godini, treba provoditi umjereno restriktivnu monetarnu politiku, da bi se sprijecile nagle promjene nominalnog tecaja kune, izbjegle pojave kreditno- financijske krize i osigurao odrziv rast plasmana privatnom sektoru. HNB mora ustrajati na povecanju deviznih pricuva, koje su vec u 1998. u odnosu na prethodnu godinu porasle sa 2,54 na 2,82 milijarde americkih dolara, sto je povecanje od oko 11%.

Dosljednom primjenom novog Zakona o bankama, Hrvatska narodna banka treba osigurati ucinkovitiji nadzor nad radom poslovnih banaka, radi spreca-vanja pojava i sirenja bankarske krize te ocuvanja povjerenja u ukupni bankovni sustav zemlje. Sredivanje stanja u monetarnoj sferi trebalo bi pridonijeti i stabilizaciji kamatnih stopa na nizoj razini. U ostvarivanju navedenih zadaca u ovoj godini, mora doci do izrazaja puna politicka, i profesionalna, odgovornost svih nositelja gospo-darske politike. Odgovornost za ostvarivanje strateskih i bitnih zadaca gospodarske politike u 1999. godini moraju ponijeti svi oni koji su za to pozvani, i koji na to mogu utjecati: od Sabora, Vlade i Gospodarske komore, do drugih poslovnih udruga te sindikata i politickih stranaka. Svi spomenuti, Vladini i drustveni cimbenici, moraju se uspjesnije ukljuciti i u razbijanje antipoduzetnicke klime. I to ne zato da bi se zastitile bilo cije privilegije, zataskale mozebitne nezakonitosti ili udovoljilo kojekakvim neosocija-listickim pritiscima, vec da bi se stvorilo pozitivno ozracje za kreativan i uspjesan poslovni rad, odnosno normalan gospodarski zivot.

1.     Predskolska, osnovna i srednja naobrazba

Hrvatska drzava mora temeljiti svoju buducnost na nacionalnoj samosvijesti, strucnoj osposobljenosti, moralnoj cvrstini i vjeri svojih gradana, da ce u domovinskom krilu moci razviti sve svoje osobne, stvaralacke, znanstvene, umjetnicke, strucne ili sportske sposobnosti, sve do najvise svjetske razine. Osnovnu ulogu u takvom razvitku ima hrvatski prosvjetni sustav. Srednje i osnovne skole te djecji vrtici, obuhvatili su 1998. godine vise od 750.000 djece, odnosno 17% stanovnistva Hrvatske. Takvom sirinom hrvatsko je skolstvo u samom svjetskom vrhu. I nadalje se tesko uklanjaju naslijedene pos-ljedice komunisticke devastacije skolstva, a prisutne su i posljedice nedavne agresije i ratnih razaranja. Ipak, sveukupna djelatnost na preoblikovanju nastavnih programa, dobavi suvremene skolske opreme te na p oboljsanju izvedbe nastave i ocjenjivanja znanja - dobivaju u 1998. godini novi zamah. Izgradeno je i rekonstruirano 440 skolskih zgrada, uz cijenu od oko 250 milijuna kuna. Po socijalnim su kriterijima nabavljeni udzbenici za oko 250.000 ucenika osnovnih i srednjih skola. Samo osnovne place desetaka tisuca ucitelja i nastavnika te ostalih zaposlenih u prosvjetnom sustavu, povisene su u prosloj godini u prosjeku za 21%, u skladu s odlucnom drzavnom politikom da se u mirnodopskim uvjetima zaposlenima u skolstvu maksimalno poboljsaju strucni, statusni i materijalni uvjeti zivota. Provodeci takvu politiku, drzava je u 1998. godini sama pokrila veliku vecinu troskova skolskog sustava, sto je iznosilo znatnih 3,6 milijardi kuna, odnosno 7,7% drzavnog proracuna za 1998. godinu.

2.     Visoko skolstvo, znanost i tehnologija

Visoko skolstvo nosi golemu odgovornost za izobrazbu onih mladih ljudi o cijoj strucnosti, stvaralackim sposobnostima, mudrosti i domoljublju, najvise ovisi osposobljenost Hrvatske da bude ravnopravno ukljucena u zajednicu zemalja razvijenog svijeta. To je jedan od razloga sto drzavna vlast cini sve da visokom skolstvu omoguci kvalitetno obavljanje te svoje zadace. S 1998. godinom uglavnom je zavrsen cetverogodisnji program, tijekom kojeg je sacinjeno, i zatim od najboljih strucnjaka ocijenjeno vise stotina novih nastavnih programa dodiplomskih i poslijediplomskih sveucilisnih studija. Sirinom i brojnoscu tih programa, osobito u podrucju drustvenih i humanistickih znanosti, uklanjaju se posljedice nedavne, usko ideologizirane proslosti. Ujedno je, uvazavajuci najuspjesnija svjetska iskustva, dan poticaj i zamah, odvajanju strucnih od sveucilisnih studija. Tako je u prosloj godini utemeljeno 5 novih veleucilista, 3 samostalne visoke skole i 7 visokih uciteljskih skola. Visokoskolskom nastavom obuhvaceno je 85.000 studenata, a samo 1998. godine upisano je novih 27.000 studenata. Uvjetima zivota i rada studenata posvecuje se iznimna pozornost, napose sirenjem sustava stipendiranja, kojim se potice njihova izvrsnost, njihov interes za podrucja posebne drzavne skrbi i za otoke te interes za nove, moderne, strucne i sveucilisne studije. U tom su sklopu posebno vazni sveucilisni poslijediplomski studiji, kojih je visoka znanstvena kakvoca jedan od nezaobilaznih uvjeta odrzanja Hrvatske u svijetu razvijenih. Stoga je pretezni dio hrvatskoga znanstvenog napora u prosloj godini bio usmjeren prema znanstveno-nastavnim institucijama. Znanost, kojoj je osnovni cilj spoznavanje novog, mora biti izvoriste i poticaj novih visokih tehnologija, sto nastaju i razvijaju se na jakom spoju prirodoslovnih s tehnickim, biotehnickim i medicinskim istrazivanjima. Upravo je taj spoj prekinut u bivsem socijalistickom sustavu, sto je neminovno imalo za posljedice tehnolosko zaostajanje Hrvatske te odljev znanja i talenata u zemlje razvijenog svijeta. Nacionalni znanstvenoistrazivacki program za 1996.-1998. godinu predvidio je sklop mjera za prevladavanje takvog stanja. Ponajprije, uveden je nov sustav znanstvenih programa i projekata, koji, prema kakvoci i nacionalnom interesu, selektivno financira pojedine istrazivacke djelatnosti. Poboljsanjem rad-nih i zivotnih uvjeta, razvijen je sustav potpore mladim znanstvenicima-novacima, zaposlenima na odabranim projektima i programima. Tako se npr. za njih u Zagrebu i Osijeku zavrsava 120 stanova i pedesetak kuca. Uz brojne druge objekte, zavrsena je i zgrada Temeljnih medicinskih znanosti Sveucilista u Zagrebu, opremljena najmodernijom znanstvenom opremom. Poticuci tehnoloski razvoj, Ministarstvo znanosti i tehnologije izgraduje mrezu tehnoloskih sredista, koja okupljaju poduzeca zainteresirana za prihvacanje novih tehnologija.

Svi su ti napori ograniceni razmjerno malim sredstvima od oko 3,4% drzavnog proracuna za 1998. godinu koja su se mogla izdvojiti za znanstvenoistrazivacku i razvojnu djelatnost te razmjerno malim potrebama za novim znanjima koje zasad pokazuje gospodarski sustav. Takvo stanje vec je znatno poboljsano u odnosu na proteklo razdoblje, a u neposrednoj buducnosti mora se i dalje odlucno mijenjati.

3.    Kultura

Kultura, kao ono pojedinacno i kolektivno dobro, na stecevinama koje se u proslosti utemeljuju i cuvaju nacionalni identitet, a na stvaralackim izvorima u sadasnjosti grade mostovi prema buducnosti, u protekloj godini biljezi kljucni iskorak. Hrvatska jasno odreduje kulturnu politiku na razini opcih nacionalnih vrednota, ali i kao skup posve konkretnih pojava, smjernica i mehanizama kojima hrvatske kulturne stecevine treba ocuvati i unapredivati. Na kulturnom je podrucju osobito osjetljivo kako uskladivati raznorodne pojavnosti i interese: one iz nacionalne posebnosti i one iz sve nametljivije globalizacije; tradicionalne i inovativne, vecinske i manjinske, centralne i decentralizirajuce, one sto se zauzimaju za nacionalno-drzavnu samosvojnost i one naciji suprotstavljene, koje toboze jedino afirmiraju civilno, univerzalno drustvo.

Drugim rijecima: kako istodobno promicati i rjesavati suprotstavljenost razlicitih ciljeva i idejnih usmjerenja nacionalno-drzavne politike i pojedinih sastavnica drustva? Primjerice, gospodarsku probitacnost i kulturne potrebe, politicku demokraciju i iskljucivi individualizam, drustvenu suprotnost i solidarnost te kulturu drustvenog i ljudskog ponasanja? Odgovori na ta bitna pitanja suvremenoga drustva, u nasim otezanim okolnostima obnove i prijelaznog razdoblja, izneseni su u Nacionalnom izvjescu o hrvatskoj kulturnoj politici, sto je verificirano s najvisim ocjenama na europskoj razini, i stoga moze posluziti kao putokaz kulturnog razvitka u ovoj godini.

Kulturni napredak zajamcuje postupno poboljsanje materijalne osnovice. U drzavnom proracunu sredstva namijenjena kulturnim djelatnostima u ovoj godini, u usporedbi s proteklom, povecana su za 6,75% i cine oko 1% proracuna. Tomu treba dodati znatna lokalna sredstva. Ukupnim izdvajanjima za kulturu Hrvatska se priblizila visokim europskim standardima. Najvaznije kulturne djelatnosti u ovoj godini, u prvom bi redu trebale obuhvatiti dalju obnovu spomenicke bastine stradale u Domovinskom ratu; pregovore s Vladom SR Jugoslavije o povratu otudenoga hrvatskog umjetnickog blaga te predaju dokumentacije za uvrstenje povijesne jezgre Varazdina, Velikog Tabora, osjecke Tvrde, episkopalnog kompleksa u Zadru i sibenske katedrale na UNESCO-vu listu svjetske kulturne bastine. Nakon otvorenja novog stalnog postava Moderne galerije u Zagrebu te Galerije Mestrovic u Splitu u protekloj, u ovoj godini namjera je poloziti kamen temeljac novom zdanju Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Vrijedno je spomenuti znatan pomak u prosloj godini u filmskoj proizvodnji na 7 igranih filmova, narocito u usporedbi s godinama prije uspostave hrvatske nezavisnosti, kada su se u Hrvatskoj u prosjeku godisnje proizvodila 2 do 3 filma. Ministarstvo kulture, u suradnji s HRT-om, i u ovoj ce godini sufinancirati najmanje sedam igranih filmova, a i proizvodnju dokumentarnog i animiranog filma.

Za otkup knjiga i poticanje izdavastva izdvojeno je 7 puta vise sredstava no prethodnih godina: 54 milijuna kuna za tiskanje i otkup knjiga te obnovu knjiznog fonda u knjiznicama, i 6 milijuna kuna za casopisnu djelatnost, dakle ukupno 60 milijuna kuna. Unatoc tomu, ima poteskoca izazvanih ne toliko uvodenjem poreza, vec zbog malog trzista i niskih naklada. U ovoj godini bit ce nuzna rasprava o dugorocnom rjesenju polozaja knjige, kao jedinstvenog kulturnog dobra. I na podrucju glazbeno-scenske umjetnosti treba nastaviti s jos sustavnijim poticanjem nacionalnih, profesionalnih i amaterskih institucija te vrsnih umjetnika.

Ustrajno treba snaziti nazocnost hrvatske kulture u svijetu, isticati njezinu osobnost, sudjelovati u medunarodnim projektima s podrucja kulture, medija i novih komunikacijskih tehnologija. Blistav uspjeh, moderne i samosvjesne Hrvatske, na Svjetskoj izlozbi u Lisabonu. drzim zalogom uspjeha u projektima koji slijede, napose izlozbe Krscanstvo u Hrvata u Vatikanu.

4.     Zdravstvo

Zdravstveno stanje mozemo, prema uobicajenim indikatorima Svjetske zdravstvene organizacije, ocijeniti i u protekloj godini povoljnim. Stovise, boljim nego u vecini zemalja u tranziciji, a posebno uzevsi u obzir ukupna sredstva utrosena u zdravstvenu zastitu. Valja podsjetiti da se, prema ukupnom izdvajanju za zdravstvo, nalazimo medu zemljama koje daju razmjerno visoku prednost zdravstvenoj potrosnji (otprilike izmedu 8 i 9% od BDP), iako su ta sredstva u konacnim iznosima visestruko manja od onih u najrazvijenijim zemljama. Zbog toga, u teznji za poboljsanjem, ocekivanja treba svesti na stvarne mogucnosti. U protekloj godini, u skladu s inicijativom sto sam je dao i u proslogodisnjem Izvjescu, Ministarstvo zdravstva zapocelo je siroku aktivnost na reorganizaciji zdravstvenog sustava u suradnji sa Svjetskom bankom te uz pomoc strucnjaka i javnih djelatnika neovisno o politickim stranackim opredjeljenjima, s ciljem postizanja takvog preustroja koji ce omoguciti stabilno financiranje i osiguravanje temeljne zdravstvene zastite svima. Pri tome, u skladu s poimanjem socijalne drzave (koja daje za onoga tko nema, a tko ima sudjeluje u troskovima), a koristeci i pozitivna iskustva drugih zemalja, treba poticati osobnu odgovornost i ulaganje korisnika u vlastito zdravlje.

U preoblikovanju zdravstvenog sustava vazno je razmotriti osiguravanje potrebnih sredstava. Valja omoguciti vise razina i oblika zdravstvenog osiguranja. Zajedno sa strucnjacima i njihovim udrugama, valja odluciti o granicama potrosnje sukladno mogucnostima, odnosno o najracionalnijoj raspodjeli sredstava, koja su na raspolaganju za osnovnu zdravstvenu zastitu. 

Promjene u sustavu zdravstvenog osiguranja treba provoditi odlucnije i brze. U tom smislu obvezujem sve sudionike, jer je u protekloj godini, zbog znatnog porasta potrosnje u odnosu na prethodnu godinu, doslo do zabrinjavajuce narasle nelikvidnosti uzrokovane nesrazmjerom izmedu potrosnje i prihoda.

Hrvatska drzava mora voditi brigu o zdravstvenom stanju nacije, brinuti za razvitak i unapredenje sustava te osigurati postupno poboljsanje osnovne zdravstvene zastite. Zbog toga razvitak zdravstva mora biti i dalje jedna od prvotnih zadaca.

5.     Socijalna politika

Socijalna politika Vlade mora se temeljiti na ulaganju i na brizi za ljude, od rodenja do najstarije dobi. Ona obuhvaca demografsku politiku, zdravstvenu zastitu, zaposljavanje, brigu o ugrozenim skupinama stanovnistva (invalidi, zrtve rata, nemocni, siromasni, djeca), zdravstveno, mirovinsko i osiguranje za slucaj nezaposlenosti te suzbijanje razlicitih neprimjerenih socijalnih oblika ponasanja. Hrvatska danas, s jasnim socijalnim opredjeljenjem, ali i s teretom tegobnog naslijeda, pristupa cjelovitoj i djelotvornoj socijalnoj politici sustavnim ustrojem socijalne infrastrukture. Jacanje hrvatskoga gospo-darstva pretpostavka je za ucinkovitu socijalnu politiku. Treba isticati da je Ustavna odgovornost za vlastito, osobno i drustveno blagostanje ne samo drzavna, vec mora biti i pojedinacna i zajednicka svim drustvenim sastavnicama. Vazan dio socijalne politike jest u osiguranju socijalne pravde i drustvene brige, koja stiti nemocne i siromasne, osigurava ravnopravno ukljucivanje u zivot sviju te sprecava razne oblike izopacenog ponasanja, kao sto su lako, brzo i nezakonito bogacenje. Socijalna nepravda ocituje se i u razlikama u raspodjeli dohotka neprimjerenim ovom stupnju razvitka. U 1998. godini ostvareni su znatni pozitivni rezultati u svim podrucjima socijalne politike i socijalne skrbi: prije svega u obnovi i povratku; objedinjavanju brige za branitelje i zrtve rata u posebnom ministarstvu; u novom zakonodavstvu o mirovinskom osiguranju, obitelji i drugima te u programu nacionalne politike zaposljavanja. Treba istaknuti da se socijalni problemi ne uklanjaju brzim rjesenjima te i u ovoj godini valja nastaviti izgradivati takvu cjelovitu socijalnu politiku koja ce Hrvatsku sve vise potvrdivati kao socijalnu drzavu.

6.     Hrvatski sport u 1998. godini

Hrvatski je sport tijekom 1998. godine nastavio s nizom uspjeha, zapocetih od drzavnog osamo-staljenja. Na svjetskim i europskim natjecanjima, u pojedinacnoj i momcadskoj konkurenciji svih kategorija, osvojene su 174 medalje, od cega 41 zlatna, 62 srebrne i 71 broncana. Bitno je istaknuti da su mladi sportski uzrasti osvojili 53% medalja. To nam daje vjeru u velike mogucnosti i uspjesnost hrvatskoga sporta i u iducim godinama. Posebno valja istaknuti sjajan uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, koja je na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj, izmedu svjetskih nogometnih velesila, osvojila Trece mjesto te tako podigla i prosirila ugled Republike Hrvatske i u najudaljenijim dijelovima svijeta. U tom sklopu isticu se i pojedinacni rezultati hrvatskih klubova (nogometnih Croatije, Hajduka i Varteksa, veslaca splitskoga Gusara, pa vaterpolskih, rukometnih i drugih klubova) te pojedinih natjecatelja: svjetski rekord i europsko zlato Milosa Milosevica u plivanju, prvo mjesto Davora Sukera kao najboljeg strijelca na Svjetskom nogometnom prvenstvu, tenisko finale u Wimbledonu Gorana Ivanisevica, sjajni uspjesi mlade skijasice Janice Kostelic, drugo mjesto Zorana Primorca u stolnom tenisu te uspjesi Branke Pereglin, Tamare Boros i drugih. Visoki rezultati hrvatskih sportasa dosli su kao rezultat probudene nacionalne samosvijesti, ponosa i zanosa te spremnosti na pozrtvovnost za uspjeh svoje Domovine. A buducnost je hrvatskoga sporta u talentiranoj mladoj generaciji kojoj treba posvetiti punu pozornost te pruziti sto vecu potporu, imajuci na umu da je briga o mladima, omogucivanjem bavljenja sportom, ujedno i borba protiv svih negativnih pojavnosti suvremene civilizacije: razlicitih kriminalnih i nemoralnih pojava, uporabe droge i drugih oblika ovisnosti. Vjerujem da ce i u ovoj godini na sportskim natjecanjima, u zemlji i u svijetu, hrvatski sportasi nastaviti sjajne uspjehe, te i na taj nacin siriti ugled svoje hrvatske Domovine.

Stovani predsjedavajuci i zastupnici oba Doma Hrvatskoga drzavnog sabora, Stovani duznosnici izvrsne i sudbene vlasti, Stovani uzvanici i svi hrvatski gradani,

VI.     ZAKLJUCNO

Nakon ostvarenja potpunog suvereniteta i nad posljednjim dijelom drzavnog teritorija, hrvatski narod s pravom ocekuje da ce sva tijela hrvatske vlasti usredotociti sve svoje snage i napore na ostvarivanje blagostanja svih gradana. A u mirnodopskim uvjetima - nedvojbeno - mora biti glavni cilj u izgradnji pravedne i socijalne narodne drzave.

Kao najvaznije i bitne zadace u ovoj godini pred sve drzavne i drustveno-gospodarske subjekte postavlja se: Prva zadaca ostaje ocuvati gospodarsku i unutrasnju drustveno-politicku stabilnost.

Ostvarivanje rasta brutto-domaceg proizvoda, temeljni je preduvjet za rjesavanje socijalnih pitanja i svih ciljeva socijalno pravedne drzave. Sveukupnom gospodarskom politikom treba poticati proizvodnju i zaposljavanje, smanjenje nezaposlenosti, brzi rast izvoza od rasta brutto domaceg proizvoda te dalje smanjenje deficita na tekucim racunima bilance placanja. Ubrzanje privatizacije, ukljucujuci privatizaciju turistickih objekata i velikih javnih poduzeca i banaka, dopustanjem sudjelovanja i inozemnih investitora, jedan je od kljucnih zadataka gospodarske politike. Posebna zadaca od najvece vaznosti jest stabiliziranje i konsolidacija bankovnog sustava, radi jacanja povjerenja u hrvatske banke temeljem novog Zakona o bankama. Vlada treba osigurati donosenje i provedbu strateskog razvitka na svim podrucjima. Ne samo radi ekoloskih, vec i drugih razloga treba odustati od planova za izgradnju nove termoelektrane na ugljen bilo gdje.

Osobitu pozornost treba posvecivati obnovi i razvitku poljoprivrede i turizma, povratku iseljenika te prognanika i izbjeglica na oslobodena podrucja. Iskustvo je pokazalo da su obnova i razvitak gospodarstva na oslobodenim podrucjima, odnosno podrucjima od posebne skrbi, bitni preduvjeti povratka prognanika svojim domovima i doseljavanja hrvatskih izbjeglica u opustjele predjele. Vazne zadace ocekuju pravosude, od kojeg se trazi odlucno i brzo sankcioniranje svih oblika nezakonitosti i zloporaba. Djelotvornost pravosuda bitna je za rjesavanje niza nagomilanih slucajeva u gospodarstvu, u fiskalnim prekrsajima te zloporaba u bankovnom i svakom drugom poslovanju.

Da bi citav pravosudni sustav na celu s Vrhovnim sudom, kao i Ustavni sud, bio ucinkovitiji, oni moraju djelovati kao skladna cjelina, u ustroju hrvatske drzavne vlasti. To valja imati na umu i u svezi s prestankom mandata sadasnjim clanovima Ustavnog suda ove godine. U radu pravosudnih tijela od bitnog je znacenja kaznjavanje pojedinacnog protupravnog stjecanja osobne koristi, zbog nezasitne pohlepe, a na stetu zajednice i opceg dobra. Drzavna uprava i lokalna samouprava moraju u slijedecoj godini dosljednije nastaviti izgradnju sustava osposobljene, strucne i odgovorne uprave te odlucno uklanjati sve oblike birokratizma i svakovrsnih zloporaba.Potrebno je pristupiti i smjestajnoj decentralizaciji pojedinih ustanova drzavne uprave izvan Zagreba, radi mnogih, pa i demografskih razloga. S obzirom na opce prilike, smatram za uputno i svrhovito da provedemo stanovitu rekonstrukciju Vlade u smislu smanjenja prevelikog broja ministarstava objedinja-vanjem srodnih poslova. Sadasnji ustroj Vlade dijelom smo naslijedili, a dijelom je proizisao iz ratnih okolnosti. Vlada ima 22 ministarstva, dok je taj broj u dvadesetak demokratskih i tranzicijskih zemalja znatno nizi. Drzim da promjene u ustroju Vlade treba provesti, unatoc tomu sto je ova Vlada, s premijerom Zlatkom Matesom, vrlo uspjesno obavljala svoje duznosti za sve vrijeme dosadasnjega trogodisnjeg mandata, pa i posebno u prosloj godini.

Promjene sto ih imam na umu, a koje cu predloziti Vladi i Saboru, trebale bi uslijediti radi brzeg i ucinkovitijeg rjesavanja vaznih i neodloznih pitanja, ali i radi poticanja smanjenja i vece ucinkovitosti upravnog ustroja na svim razinama. Svrha potrebnog preustroja Vlade trebala bi omoguciti i vecu, prepoznatljivu odgovornost i jedinstvenost duz-nosnika Vlade u donosenju cjelovitih i hitno potrebnih rjesenja, kako kratkorocnih tako i dugorocnih pitanja, radi izbjegavanja kasnjenja usuglasavanjem izmedu razlicitih resora. Smatram da su potrebne neodgodive preinake i u ustroju i radu pravosuda, odnosno sudstva, radi vece djelotvornosti i ucin-kovitosti, sto je od velikog politickog i gospodarskog interesa sveukupne javnosti. U provedbi politike za ozivotvorenje socijalno pravedne drzave, kljucno je nastaviti sa sto uspjesnijim rjesavanjem umi-rovljenickih problema. Porast mirovina mora biti prvorazredni zadatak, ali na realnim izvorima, da se ne bi ugrozila unutarnja gospodarska stabilnost, pa prema tome i pogorsao sam polozaj umirovljenika.

U provedbi zadaca za osiguranje drustveno stabilnog drustva kljucno je osigurati kvalitetnu zdravstvenu zastitu pucanstva. Ali, i rjesavanje problema zdravstva nije moguce bez preoblikovanja sustava i novih oblika financiranja, pri cemu valja osigurati postivanje osnovnih nacela zdravstvene struke.

U ovoj godini treba omoguciti dosljednu provedbu Nacionalnog znanstvenoistrazivackog programa, prije svega nastavak reforme visokog obrazovanja i skolskog sustava sa stanovista opcih potreba drustveno-politickog, znanstvenog, kulturnog i gospodarskog razvitka. Razumnim pristupom u raspolaganju drzavnim proracunom, treba omoguciti dalji kulturni razvitak, osobito u cuvanju kulturne bastine, jacanju kulturnog identiteta nacije i poticanju kulturnog stvaralastva. Sve te zahtjevne zadace valja uspjesno ostvarivati u slozenim medunarodnim okolnostima. Za strategijske interese hrvatske drzave i za sigurnost hrvatskog naroda od bitne je vaznosti dosljedno ozivotvorenje Sporazuma o posebnim odnosima s Federacijom BiH te osiguranje ucinkovitog rada Zajednickog vijeca za suradnju Republike Hrvatske i BiH. Posebnu pozornost treba posvetiti okoncanju rada Povjerenstva za granice sa Slovenijom, s BiH i Jugoslavijom.Bilateralnim sporazumom sa SR Jugoslavijom o Prevlaci valja nastaviti proces normalizacije odnosa, rijesiti otvorena gospodarsko-prometna pitanja i odlucno ustrajati na rjesavanju sukcesije. Kljucne zadace u medunarodnoj politici, glede clanstva Hrvatske u medunarodnim asocijacijama, ostaju prikljucenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i CEFTI, uklanjanje smetnji ulasku u europske integracije te jacanje prijateljskih i partnerskih odnosa sa SAD-om, zemljama Europske unije, susjednim drzavama, ali i s Ruskom Federacijom, s Kinom, Izraelom i s drugim zemljama. U unutarnjem drustveno-politickom zivotu treba poticati sto potpuniji razvitak istinske i odgovorne demokracije, osigurati punu djelotvornost pravnog poretka, radi jamstva opce vladavine prava i zastite prava svakog covjeka te dosljedno nastaviti politiku pomirbe i jacanje sloge svih drustvenih slojeva. U tom smislu posebno veliku ulogu treba imati Hrvatski drzavni sabor, koji se u svojoj djelatnosti mora vise posvetiti bitnim pitanjima unutarnjeg razvitka i medunarodnog polozaja Hrvatske. Jamacno, moze se ocekivati da ce ostvarivanje spomenutih ciljeva za povecanje socijalne sigurnosti i zivotnog standarda gradana, dovesti do dalje potvrde gradanina kao pojedinca, kao temeljnog drustvenog oslonca hrvatske demokracije, a time i nacionalne nezavisnosti.

Te zahtjevne ciljeve mozemo ispuniti samo zajednicki, sa svim demokratskim i drustveno-nacionalno odgovornim ljudima, od umirovljenika do hrvatske mladezi. S cvrstom vjerom da i u daljnjoj sveukupnoj izgradnji Domovine mozemo racunati na jedinstvo velike vecine hrvatskog naroda, uspjet cemo prebroditi postojece teskoce i uspjesno rijesiti sve suvremene probleme. U danasnjem, novom, mirnodopskom razdoblju, usprkos slozenosti gospodarskih i socijalnih prilika, teskoce su neznatne prema onom sto smo sve prosli u teskim danima agresije, Domovinskog rata, obrane i izgradnje te medunarodnog priznanja samostalne hrvatske drzave. Moja glavna poruka Hrvatskomu drzavnom saboru i hrvatskoj javnosti jest da ostvarivanje blagostanja svih hrvatskih gradana, u sklopu ozivotvorenja pravedne i socijalne drzave, postaju najvazniji i glavni ciljevi politike drzavnog vodstva.

Tijekom prvog vala bombardiranja, ciljani su strateski vojni ciljevi i u Novom Sadu. Prema sluzbenim vijesti ranjeno je 4 civila. O vojnim gubitcima nema informacija.

7. SJEDNICA PREDSJEDNISTVA DEMOKRATSKOG SAVEZA HRVATA U VOJVODINI (DSHV)

U nedjelju 17. sijecnja 1999. godine u Subotici je odrzana 7. Sjednica Predsjednistva Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) na kojoj je, izmedju ostalog,

• razmatrana suradnja hrvatskih udruga u SRJ s DSHV,

• prijedlog "Sporazuma o politickim okvirima autonomije Vojvodine" sto su neke madjarske stranke predlozile Vladi Republike Srbije,

• te druga aktualna pitanja.

Sto se suradnje udruga tice, utvrdjeno je da DSHV aktivno suradjuje s krovnim europskim, hrvatskim, jugoslavenskim i vojvodjanskim organizacijama, kao i sa svim hrvatskim udrugama u Jugoslaviji i mnogima u Hrvatskoj. Ocijenjeno je da je suradnja s vecinom dobra, s mnogima i odlicna, te da treba raditi na njihovoj daljnoj izgradnji.

Probleme koji se pojavljuju ne uzrokuje DSHV, vec neki celnici pojedinih udruga koji prekoracuju povjereni im mandat i djelokrug rada svojih udruga, te da to pitanje trebaju rijesiti same te udruge.

U svezi prijedloga "Sporazuma" utvrdjeno je da se Sporazumom zeli rijesiti dva pitanja: pitanje autonomije Vojvodine i pitanje statusa madjarske nacionalne zajednice u Vojvodini, a drugim nacionalnim manjinama se pruza mogucnost prikljucenja Sporazumu.

Predsjednistvo DSHV je zakljucilo da se razgovara s predlagacima i razjasne neka otvorena pitanja.

• U srijedu, 20. sijecnja 1999. DSHV je posjetila gospodja Bridget A. Brink, druga tajnica veleposlantsva SAD u Beogradu, koja je zaduzena za pitanja ljudskih prava i prava nacionalnih manjina. U DSHV su je primili mr. Bela Tonkovic, predsjednik, dipl. ing. Antun Skenderovic, potpredsjednik i dipl. oecc. Ivan Budincevic. Predstavnici DSHV obavijestili su gospodju Brink da Hrvati u SR Jugoslaviji jos uvijek nisu priznati od drzave i da iz toga slijede svi ostali problemi: sloboda organiziranja, javna uporaba hrvatskog jezika, skolovanje na hrvatskom jeziku, hrvatski mediji... Premda je Jugoslavija jos 1996. potpisala s Hrvatskom Sporazumom o normalizaciji odnosa, u kojemu u tocci 8 stoji da ce Jugoslavija osigurati Hrvatima sva prava koja predvidjaju medjunarodni standardi, ona jos uvijek izbjegava ispunjenje svojih obveza prema Hrvatima. Izaslantsvo DSHV je zatim ukazalo na svoja stalna nastojanja oko uspostavljanja dijaloga s drzavom o rjesenju statusa Hrvata i istvarenju legitimnih osobnih i kolektivnih prava pripadnika hrvatske zajednice u Jugoslaviji. Kao temelj rjesenja svih otvorenih potanja oznaceno je formalno priznanje statusa Hrvata, tj. da drzava odgovarajucim zakonom prizna hrvatsku zajednicu kao nacionalnu manjinu, te na temelju vlastitih zakona, medjunarodnog prava, Sporazuma o normalizaciji odnosa s Republikom Hrvatskom, kao i jos uvijek nepotpisanog Sporazuma o medjusobnoj zastiti nacionalnih manjina omoguci Hrvatima ostvarivanje svojih legitimnih prava, od kojih mnoga vec ostvaruju ostale nacionalne manjine u SRJ.

• Izvjesce predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tudjmana o stanju hrvatske drzave i nacije, kojega je podnio Saboru u srijedu, 20. sijecnja, obradovalo je i Hrvate u SRJ. Gospodin predsjednik je hrvatsko pitanje u Jugoslaviji i otvaranje granicnih prijelaza izmedju Crne Gore i hrvatske postavio u sam vrh prioriteta hrvatske drzavne politike daljnje normalizacije odnosa sa SRJ. Ovakav jasan i odlucan stav napacenim Hrvatima u Jugoslaviji uliva nadu da ce posljednja godina 2. tisucljeca biti prekretnica i da ce oni u 3. tisucljece uci s manje problema.

POZDRAV SVETOM OCU NA MARIJI BISTRICI

Mons. Josip Bozanic, nadbiskup zagrebacki , predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

Sveti Oce!

Tri su rijeci u koje u ovom svecanom i svetom casu zelim sazeti sve misli i zelje, svu radost i srecu koju osjecamo u ovim danima uzivajuci blagonaklonost Vasega drugoga posjeta Hrvatskoj, osobito Crkvi Bozjoj u lijepoj nasoj domovini i gdje god zive katolici Hrvati.

Pozdravljamo Vas.

Zahvaljujemo Vam.

Cestitamo Vam.

1. Pozdravljaju Vas, mojim glasom, svi vjernici i ljudi dobre volje u cijeloj nasoj domovini. Pozdravljaju Vas svi sudionici ovoga velebnog slavlja kojem prisustvuju i visoki nosioci hrvatskih drzavnih vlasti.

Pozdravljaju Vas ovdje nazocni kardinali i biskupi, nasi gosti iz cijeloga svijeta. Pozdravlja Vas sasvim osobito sav hrvatski katolicki Episkopat s dvojicom nasih uzoritih kardinala: Franjom Kuharicem i Vinkom Puljicem. Pozdravljaju Vas nasi svecenici, djakoni, redovnici, redovnice i svi ovdje nazocni Isusovi vjernici.

Budite blagoslovljeni, Sveti Oce, koji nam dolazite u ime Gospodnje!

2. Zahvaljujemo Vam sto "u brizi za sve Crkve" (usp. 2 Kor 11, 28) iskazujete svoju ocinsku brigu i ljubav prema nasoj Crkvi i nasoj domovini.

Zahvaljujemo Vam sto u ovome Vasem drugom apostolskom posjetu spajate dva velika sredista hrvatske i crkvene i drzavne povijesti – Zagreb i Split, da nam tako oznacite potrebu i zadacu i crkvenog i drzavnog jedinstva.

U isto vrijeme, ponovno nas – osobito po svetom muceniku Dujmu, utemeljitelju Crkve splitske – upozoravate na drevne krscanske korijene na koje se u VII. stoljecu pricijepilo hrvatsko krscanstvo. A opet, upirete prstom na suvremenog mucenika svjedoka vjere i vjernosti Kristu Isusu i njegovoj Crkvi, na zagrebackoga nadbiskupa i kardinala Svete Rimske Crkve Alojzija Stepinca.

Hvala Vam, Sveti Oce, osobito Vam hvala na ovom velikom daru, na nasem novom blazeniku i uzorniku koji nas je oporucno obvezao na vjernost do groba Crkvi Katolickoj.

Hvala Vam sto ste dosli ovamo, u predrago hrvatsko nacionalno svetiste Majke Bozje Bistricke, da nam ovdje svima usmjerite pogled na Nju, Zvijezdu nove evangelizacije, koja Vam je toliko pri srcu.

Dosli ste da ovdje izvrsite beatifikaciju nasega sluge Bozjega, cin svojega vrhovnoga apostolskog autoriteta. I to bas na dan 3. listopada kada je Alojzije Stepinac – na taj dan godine 1946. – pred komunistickim sudom, nevin, odrzao svoj znamenit svjedocki govor. Nije to bio govor u svoju obranu.Bila je to vjeroispovijest za koje je svetinje zivio, koje svetinje brani i za koje je spreman, ciste savjesti, svaki cas umrijeti. A to su:

Bog, Krist Isus - pravi Bog i pravi covjek, cast presvete Bogorodice, Crkva Bozja, svetost zenidbe, pravo mladih na zdravi vjerski odgoj, kao i temeljna prava koja po Bogu ima svaki covjek.

Te svetinje, bas danas na isti dan, 3. listopada, zelite ovdje posvijestiti svima nama, svoj Crkvi Bozjoj u Hrvatskoj i u citavome hrvatskom narodu, kao i cijeloj Crkvi Katolickoj i svim ljudima dobre volje.

Hvala Vam!

3. Napokon, Sveti Oce, mi Vam cestitamo.

Za nekoliko dana - na blagdan sv. Hedvige, poljske kraljice, 16. listopada ove godine, navrsit cete dvadeset punih godina Vasega blagoslovljenog pontifikata. Time ulazite u niz rimskih prvosvecenika kojima je Bozja providnost darovala najduzi rok apostolske sluzbe Crkvi i covjecanstvu.

Blagoslovljen budi Bog za ovaj svoj dar, Vama i nama!

I dok Vam cestitamo, Sveti Oce, na tom Bozjem daru, upavljamo Bogu svemogucemu svoje molitve: neka Vas pozivi i podrzi u svojoj sluzbi te uzmognete, kao Ivan Krstitelj, pripraviti put Gospodinu Isusu Kristu u njegovo trece tisucljece.

Danas, u ovom tako svecanom casu, u nasim dusama i srcima na sasvim nov i poticajan nacin odzvanja ona Vasa prva uciteljska rijec, koju ste 22. listopada 1978. u svojoj nastupnoj euharistiji uputili svim ljudima: "Ne bojte se prigrliti Krista, prihvatiti njegovu vlast! (...) Ne bojte se! Otvorite, upravo raskrilite vrata Kristu! Njegovoj spasotvornoj vlasti otvorite granice drzava, gospodarskih i politickih sustava, siroka podrucja kulture, civilizacije, razvitka. Nemojte imati straha! Krist zna sto je u covjeku, samo On to zna! (...) Dopustite Kristu da progovori covjeku. Jedini On ima rijeci zivota, da, zivota vjecnoga!" Neka se to danas, u ovome jedinstvenom danu hrvatske svete povijesti – po zagovoru presvete Bogorodice Djevice i njezina sluge Alojzija – na nov i snazan nacin, darom Duha Svetoga, u svima nama dogodi!

Vi nas, Sveti Oce, u tom ponovno poucite i apostolskim blagoslovom podrzite!

1. »Ako psenicno zrno, pavsi na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod« (Iv 12, 24). Kristove nas rijeci, koje smo upravo culi, vode u samo srce Otajstva koje slavimo. One na neki nacin sadrze u sebi cijeli vazmeni Dogadjaj: usmjeravaju nas prema Otkupiteljevoj smrti na Krizu, na Veliki petak, te nas istodobno upucuju prema jutru Uskrsnuca.

Svakodnevno se spominjemo ovoga Otajstva za vrijeme Svete Mise kada, nakon posvete kruha i vina, govorimo: »Tvoju smrt, Gospodine, navjestamo, Tvoje uskrsnuce slavimo, Tvoj slavni dolazak iscekujemo«. »Psenicno zrno palo na zemlju« prije svega je sam Krist, koji je umro na Kalvariji i koji je potom pokopan u zemlju da bi svima dao zivot. Ali ovo se Otajstvo smrti i zivota ostvaruje takodjer i u ovozemnom zivotu Kristovih ucenika: biti baceni na zemlju i tamo umrijeti i za njih je uvjet svake prave duhovne plodnosti.

Nije li mozda upravo to bila tajna i vasega nezaboravnog i nezaboravljenog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, kojega danas motrimo u slavi blazenikâ? On je na jedinstven nacin sudjelovao u Vazmenom Otajstvu: poput psenicnoga zrna »pade na zemlju«, na ovu hrvatsku zemlju, te je, umrijevsi, donio »obilat rod«. »Tko mrzi svoj zivot na ovome svijetu, sacuvat ce ga za zivot vjecni« (usp. Iv 12, 25).

Malocas procitane rijeci Druge poslanice Korincanima vrlo lijepo se nadovezuju na Dogadjaj koji slavimo. Sveti Pavao pise: »Kao sto su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha nasa« (2 Kor 1, 5). Ne predstavlja li mozda ova tvrdnja vrlo znakovito tumacenje Kristovih rijeci o psenicnom zrnu koje umire? Oni koji obiluju dionistvom u Kristovim patnjama oni, zahvaljujuci Kristu, dozivljavaju i obilnu utjehu, koja vrije iz obilja dobra kojemu je Kriz ishodiste.

2. »Ako psenicno zrno, pavsi na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod« (Iv 12, 24). Prepuni smo danas radosti u zajednickom zahvaljivanju Bogu za novi plod svetosti sto ga hrvatska zemlja pruza Crkvi u osobi mucenika Alojzija Stepinca, zagrebackoga nadbiskupa i kardinala Svete Rimske Crkve.

Velik je broj mucenika koji su tijekom stoljecâ nikli u ovim krajevima, pocevsi od vremenâ Rimskoga carstva, s likovima kao sto su Venancije, Dujam, Anastazija, Kvirin, Euzebij, Polion, Mavro i toliki drugi. Njima su se u kasnijim stoljecima pridruzili Nikola Tavelic i Marko Krizevcanin, zatim mnogi svjedoci vjere u vrijeme otomanske vladavine te oni iz nasih vremena medju kojima se istice svijetla osoba kardinala Stepinca.

Oni su svojom zrtvom ujedinjenom s Kristovim patnjama pruzili posebno svjedocanstvo, koje, unatoc zubu vremena, nista ne gubi na svojoj rjecitosti, nego nastavlja izaravati svjetlo i siriti nadu. Osim njih ima i mnogo drugih pastira i obicnih vjernika, muzeva i zena, koji su krvlju potvrdili svoju vjernost Kristu. Pripadaju velikom mnostvu onih koji, odjeveni u bijele haljine i s palmama u rukama, stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem (usp. Otk 5, 9).

Blazeni Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnom smislu rijeci. Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama, koje je podnio: zadnjih je petnaest godina njegova zivota bilo obiljezeno neprekinutim nizom zlostavljanjâ posred kojih je odvazno izlozio vlastiti zivot radi svjedocenja za Evandjelje i za jedinstvo Crkve. Svoju je sudbinu, da se posluzim Psalmistovim rijecima, polozio u Bozje ruke (usp. Ps 16 [15], 5).

3. Ne dijeli nas mnogo vremena od zivota i smrti kardinala Alojzija Stepinca: svega tridesetosam godina. Svima su nam poznate okolnosti ove smrti. Mnogi medju nazocnima mogu iz vlastitoga iskustva posvjedociti koliko su onih godina bile obilate patnje Kristove medju pucanstvima u Hrvatskoj i tolikim drugim zemljama nasega kontinenta. Razmisljajuci danas o Apostolovim rijecima iz dna srca stanovnicima tih zemalja zelimo da i u njima, nakon patnje, bude obilata utjeha raspetoga i uskrsloga Krista.

Danasnji je obred proglasenja blazenim za sve nas poseban razlog utjehe. Ovaj se svecani cin odvija u hrvatskom marijanskom nacionalnom svetistu u Mariji Bistrici na prvu subotu u mjesecu listopadu. Pred ocima Presvete Djevice ugledni sin ove blagoslovljene zemlje biva uzdignut na cast oltara, o stotoj obljetnici svojega rodjenja. Ovo je povjesni dogadjaj u zivotu Crkve i vase nacije. Podnijevsi u svojemu tijelu i duhu okrutnosti komunistickoga sustava, jedan od istaknutih likova Katolicke Crkve zagrebacki nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac sada se povjerava sjecanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjima mucenistva.

Biskupi su vase zemlje trazili da proglasenje blazenim Alojzija Stepinca bude upravo ovdje, u svetistu Majke Bozje Bistricke. Iz osobnoga iskustva znam sto je za nas Poljake u doba komunisticke vlasti znacilo svetiste na Jasnoj Gori, s kojim je na poseban nacin povezan pastirski rad sluge Bozjega kardinala Stefana Wyszynskog. Ne cudi me da je slicno znacenje za vas imalo ovo svetiste, u kojemu se sada nalazimo, ili ono u Solinu, kamo cu poci sutra. Odavno sam zelio pohoditi Svetiste Majke Bozje Bistricke. Rado sam zbog toga prihvatio prijedlog hrvatskih biskupa i danas na ovom znakovitom mjestu obavljam svecani cin beatifikacije.

Srdacno pozdravljam ovdje okupljene hrvatske biskupe, a posebno spominjem dragoga kardinala Franju Kuharica te zagrebackoga nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Josipa Bozanica. Isto tako pozdravljam gospodu kardinale, nadbiskupe i biskupe, koji su dosli za ovu zgodu iz raznih zemalja. S ljubavlju pozdravljam svecenike, redovnike, redovnice i sve vjernike laike, jednako kao i predstavnike drugih vjerskih zajednica nazocnih na ovome slavlju. S postovanjem pozdravljam takodjer predsjednika Republike, predsjednika Vlade te predstavnike gradjanskih i vojnih vlasti zemlje, koji su nas zeljeli pocastiti svojom nazocnoscu.

4. »Ako mi tko hoce sluziti, neka ide za mnom« (Iv 12, 24. 26). Dobri Pastir je za blazenoga Alojzija Stepinca bio jedini Ucitelj: Kristov je primjer sve do kraja nadahnjivao njegovo ponasanje te je polozio i zivot za stado, koje mu je bilo povjereno u posebno teskom povijesnom razdoblju.

U osobi se novoga blazenika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogod ila hrvatsko pucanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeca obiljezena trima velikim zlima: fasizmom, nacizmom i komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okruzen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleci svoju vjeru u kusnjama i nevoljama. U njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled istuci njegov zagovor.

Znakovite su u svezi s tim rijeci sto ih je novi blazenik izgovorio 1943. u vrijeme Drugoga svjetskog rata kada se Europa nalazila pritjesnjena necuvenim nasiljem: »Kakav poredak zastupa Katolicka Crkva, kad se danas cijeli svijet bori za novi poredak? Mi, osudjujuci sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve paleze mirnih sela, sva zatiranja sirotinjskih zuljeva ... odgovaramo ovako: Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovijedi Bozjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskoj prstom Boga zivoga« (Propovijedi, govori, poruke, Zagreb 1996., str. 179-180).

5. »Oce, proslavi ime svoje!« (Iv 12, 24. 28). Svojim ljudskim i duhovnim zivotnim putem blazeni Alojzije Stepinac svojemu narodu pruza svojevrsni kompas da bi se znao orjentirati. Evo glavnih tocaka: vjera u Boga, postivanje covjeka, ljubav prema svima sve do prastanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na celu Petrov nasljednik. Dobro je znao da se ne moze popustati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se moze trgovati. Zbog toga mu je bilo draze prihvatiti patnju nego li izdati svoju savjest i iznevjeriti obecanje dano Kristu i Crkvi.

Nije bio sam u tomu hrabrom svjedocenju. Uza nj su bile i druge odvazne osobe, koje su, da bi sacuvale jedinstvo Crkve i branile njezinu slobodu, prihvatile da zajedno s njim plate teski danak tamnice, zlostavljanja, pa cak i krvi. Danas se tome mnostvu nesebicnih dusa - biskupima, svecenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima svjetovnjacima - divimo i zahvaljujemo im. Slusamo njihov snazni poziv na prastanje i pomirbu. Oprostiti i pomiriti se znaci ocistiti sjecanje od mrznje, zavade, zelje za osvetom, znaci priznati bratom cak i onoga koji nam je nanio zlo, znaci ne dopustiti da nas pobjedi zlo, nego zlo svladavati dobrom (usp. Rim 12, 21).

6. Blagoslovljen budi »Oce Gospodina nasega Isusa Krista, Oce milosrdja i Boze svake utjehe« (2 Cor 1, 3) za ovaj novi dar Tvoje milosti.

Blagoslovljen budi Jedinorodjeni Sine Bozji i Spasitelju svijeta zbog Tvojega slavnog Kriza, koji je u zagrebackom nadbiskupu kardinalu Alojziju Stepincu postigao divnu pobjedu.

Blagoslovljen budi Duse Oca i Sina, Duse Tjesitelju, koji nastavljas ocitovati svoju svetost u ljudima i koji ne prestajes djelovati kako bi napredovalo djelo spasenja.

Trojedini Boze, danas Ti zelim zahvaliti za cvrstu vjeru ovoga Tvojeg puka unatoc ne malim protivstinama sto ih je susretao tijekom stoljecâ. Zelim Ti zahvaliti za nebrojene mucenike i ispovjednike vjere, muzeve i zene svih zivotnih dobi, koji su zivjeli u ovoj blagoslovljenoj zemlji!

»Oce, proslavi ime svoje!« (Iv 12, 28).

Siano lodati Gesu e Maria!

Draga braco i sestre!

Na zavrsetku ovoga Euharistijskog slavlja zelim srdacno pozdraviti sve Hrvate iz domovine i inozemstva sabrane u ovome marijanskom svetistu da bi podijelili radost proglasenja blazenim zagrebackoga nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, koji je u posebno teskom razdoblju nedavne povijesti bio sigurni vodja za sve katolike ovih krajeva i branitelj progonjenih. Posebno su brojni hodocasnici iz Bosne i Hercegovine, koji su dosli sa svojim biskupima i svecenicima. Svima udjeljujem poseban apostolski blagoslov.

Sada pak zelim isto tako srdacno pozdraviti i hodocasnike ostalih jezicnih skupina.

PAPA BEATIFICIRAO KARDINALA ALOJZIJA STEPINCA

HINA, 3. listopada 1998

MARIJA BISTRICA, 3. listopada - Papa Ivan Pavao II. danas je na svecanom euharistijskom slavlju u Mariji Bistrici proglasio blazenim kardinala Alojzija Stepinca. Taj svecani cin popratila je zvonjava s crkve u Mariji Bistrici, a za ovu prigodu prvi put je zazvonilo zvono koje ce resiti samostan Karmelicanki uz Crkvu. To je zvono dar grada Insbrucka hrvatskom nacionalnom marijanskom svetistu. Pljeskom, radosnim i svecanim pjevanjem cin beatifikacije popratilo je i nepregledno mnostvo vjernika.

Izgovarajuci formulu beatifikacije, Sveti Otac je kazao: "Mi, udovoljavajuci zelji Nasega brata zagrebackog nadbiskupa Josipa Bozanica, te brojne druge brace u biskupstvu i mnogih vjernika, posto smo razmotrili misljenje Zbora za proglasenje svetih, Nasom apostolskom vlascu dopustamo da se casni sluga Bozji Alojzije Stepinac od sada naziva blazenim i da se svake godine na dan njegova rodenja na nebo, 10. veljace, moze slaviti njegov spomendan na mjestima i na nacin kako je odredeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga".

Po proglasenju blazenim otkrivena je slika s likom kardinala Stepinca, djelo slikara Josipa Biffela.

Obred proglasenja blazenim poceo je zamolbom nadbiskupa zagrebackog Josipa Bozanica i postulatora prelata Juraja Batelje. Prisavsi Svetom Ocu oni su ga zamolili da zapocne svecani cin beatifikacije Sluge Bozjega Alojzija Stepinca.

Nadbiskup Bozanic predstavio je ukratko i zivot kardinala Stepinca.

Blazeni sluga Bozji Alojzije Stepinac roden je 8. svibnja 1898. u Brezaricu kraj Krasica. Zareden je u Rimu u listopadu 1930., za nadbiskupa koadjutora s pravom nasljedstva posvecen je 24. lipnja 1934. Nakon smrti nabiskupa msgr. Antuna Bauera, 7. prosinca 1937. Stepinac preuzima upravu i postaje nadbiskupom zagrebackim.

Bio je nadbiskupom zagrebackim u vrlo tesko vrijeme - prije, za i poslije Drugog svjetskog rata, ostajuci ustrajan u svojoj vjeri za Boga, za Crkvu, za covjeka. Nakon rata, komunisticke vlasti trazile su od Stepinca osnivanje Katolicke crkve odvojene od Rima. Zbog njegova odbijanja, montiran mu je politicki proces na kojem je 1946. osuden na 16 godina strogog zatvora s prisilnim radom. Nakon petogodisnje zatocenistva u Lepoglavi, premjesten je u kucni pritvor u rodnom Krasicu.

Nekoliko godina prije smrti, 12. sijecnja 1953. papa Pio XII., nagradujuci njegove vrline i zasluge, imenovao ga je kardinalom. Skrhan posljedicama mucenickog zivota i bolescu, kardinal Stepinac nikada nije obukao svoj grimizni kardinalski plast.