 |
Prof. Dr. Šimun Šito Coric Publisher: Croatian Information Centre
|
 Prof. Dr. Šimun Šito Coric |
SADRZAJ:
1. POZDRAV SVETOM OCU NA MARIJI BISTRICI
2. GOVOR SVETOG OCA U MARIJI BISTRICI
3. PAPA BEATIFICIRAO KARDINALA ALOJZIJA STEPINCA
4. ANTONIO CASSESE / MADELEINE ALBRIGHT
5. RICHARD M. DALEY, MAJOR OF THE CITY OF CHICAGO
6. SIMON WIESENTHAL CENTRE, PARIS
7. DR. SIMUN SITO CORIC OSTAO PREDSJEDNIK HSK-A
8. REZOLUCIJA HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA
POZDRAV SVETOM OCU NA MARIJI BISTRICI
Mons. Josip Bozanic, nadbiskup zagrebacki , predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Sveti Oce!
Tri su rijeci u koje u ovom svecanom i svetom casu zelim sazeti sve misli i zelje, svu radost i srecu koju osjecamo u ovim danima uzivajuci blagonaklonost Vasega drugoga posjeta Hrvatskoj, osobito Crkvi Bozjoj u lijepoj nasoj domovini i gdje god zive katolici Hrvati.
Pozdravljamo Vas.
Zahvaljujemo Vam.
Cestitamo Vam.
Pozdravljaju Vas ovdje nazocni kardinali i biskupi, nasi gosti iz cijeloga svijeta. Pozdravlja Vas sasvim osobito sav hrvatski katolicki Episkopat s dvojicom nasih uzoritih kardinala: Franjom Kuharicem i Vinkom Puljicem. Pozdravljaju Vas nasi svecenici, djakoni, redovnici, redovnice i svi ovdje nazocni Isusovi vjernici.
Budite blagoslovljeni, Sveti Oce, koji nam dolazite u ime Gospodnje!
Zahvaljujemo Vam sto u ovome Vasem drugom apostolskom posjetu spajate dva velika sredista hrvatske i crkvene i drzavne povijesti – Zagreb i Split, da nam tako oznacite potrebu i zadacu i crkvenog i drzavnog jedinstva.
U isto vrijeme, ponovno nas – osobito po svetom muceniku Dujmu, utemeljitelju Crkve splitske – upozoravate na drevne krscanske korijene na koje se u VII. stoljecu pricijepilo hrvatsko krscanstvo. A opet, upirete prstom na suvremenog mucenika svjedoka vjere i vjernosti Kristu Isusu i njegovoj Crkvi, na zagrebackoga nadbiskupa i kardinala Svete Rimske Crkve Alojzija Stepinca.
Hvala Vam, Sveti Oce, osobito Vam hvala na ovom velikom daru, na nasem novom blazeniku i uzorniku koji nas je oporucno obvezao na vjernost do groba Crkvi Katolickoj.
Hvala Vam sto ste dosli ovamo, u predrago hrvatsko nacionalno svetiste Majke Bozje Bistricke, da nam ovdje svima usmjerite pogled na Nju, Zvijezdu nove evangelizacije, koja Vam je toliko pri srcu.
Dosli ste da ovdje izvrsite beatifikaciju nasega sluge Bozjega, cin svojega vrhovnoga apostolskog autoriteta. I to bas na dan 3. listopada kada je Alojzije Stepinac – na taj dan godine 1946. – pred komunistickim sudom, nevin, odrzao svoj znamenit svjedocki govor. Nije to bio govor u svoju obranu.Bila je to vjeroispovijest za koje je svetinje zivio, koje svetinje brani i za koje je spreman, ciste savjesti, svaki cas umrijeti. A to su:
Bog, Krist Isus - pravi Bog i pravi covjek, cast presvete Bogorodice, Crkva Bozja, svetost zenidbe, pravo mladih na zdravi vjerski odgoj, kao i temeljna prava koja po Bogu ima svaki covjek.
Te svetinje, bas danas na isti dan, 3. listopada, zelite ovdje posvijestiti svima nama, svoj Crkvi Bozjoj u Hrvatskoj i u citavome hrvatskom narodu, kao i cijeloj Crkvi Katolickoj i svim ljudima dobre volje.
Hvala Vam!
Za nekoliko dana - na blagdan sv. Hedvige, poljske kraljice, 16. listopada ove godine, navrsit cete dvadeset punih godina Vasega blagoslovljenog pontifikata. Time ulazite u niz rimskih prvosvecenika kojima je Bozja providnost darovala najduzi rok apostolske sluzbe Crkvi i covjecanstvu.
Blagoslovljen budi Bog za ovaj svoj dar, Vama i nama!
I dok Vam cestitamo, Sveti Oce, na tom Bozjem daru, upavljamo Bogu svemogucemu svoje molitve: neka Vas pozivi i podrzi u svojoj sluzbi te uzmognete, kao Ivan Krstitelj, pripraviti put Gospodinu Isusu Kristu u njegovo trece tisucljece.
Danas, u ovom tako svecanom casu, u nasim dusama i srcima na sasvim nov i poticajan nacin odzvanja ona Vasa prva uciteljska rijec, koju ste 22. listopada 1978. u svojoj nastupnoj euharistiji uputili svim ljudima: "Ne bojte se prigrliti Krista, prihvatiti njegovu vlast! (...) Ne bojte se! Otvorite, upravo raskrilite vrata Kristu! Njegovoj spasotvornoj vlasti otvorite granice drzava, gospodarskih i politickih sustava, siroka podrucja kulture, civilizacije, razvitka. Nemojte imati straha! Krist zna sto je u covjeku, samo On to zna! (...) Dopustite Kristu da progovori covjeku. Jedini On ima rijeci zivota, da, zivota vjecnoga!" Neka se to danas, u ovome jedinstvenom danu hrvatske svete povijesti – po zagovoru presvete Bogorodice Djevice i njezina sluge Alojzija – na nov i snazan nacin, darom Duha Svetoga, u svima nama dogodi!
Vi nas, Sveti Oce, u tom ponovno poucite i apostolskim blagoslovom podrzite!
GOVOR SVETOG OCA U MARIJI BISTRICI
Svakodnevno se spominjemo ovoga Otajstva za vrijeme Svete Mise kada, nakon posvete kruha i vina, govorimo: »Tvoju smrt, Gospodine, navjestamo, Tvoje uskrsnuce slavimo, Tvoj slavni dolazak iscekujemo«. »Psenicno zrno palo na zemlju« prije svega je sam Krist, koji je umro na Kalvariji i koji je potom pokopan u zemlju da bi svima dao zivot. Ali ovo se Otajstvo smrti i zivota ostvaruje takodjer i u ovozemnom zivotu Kristovih ucenika: biti baceni na zemlju i tamo umrijeti i za njih je uvjet svake prave duhovne plodnosti.
Nije li mozda upravo to bila tajna i vasega nezaboravnog i nezaboravljenog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, kojega danas motrimo u slavi blazenikâ? On je na jedinstven nacin sudjelovao u Vazmenom Otajstvu: poput psenicnoga zrna »pade na zemlju«, na ovu hrvatsku zemlju, te je, umrijevsi, donio »obilat rod«. »Tko mrzi svoj zivot na ovome svijetu, sacuvat ce ga za zivot vjecni« (usp. Iv 12, 25).
Malocas procitane rijeci Druge poslanice Korincanima vrlo lijepo se nadovezuju na Dogadjaj koji slavimo. Sveti Pavao pise: »Kao sto su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha nasa« (2 Kor 1, 5). Ne predstavlja li mozda ova tvrdnja vrlo znakovito tumacenje Kristovih rijeci o psenicnom zrnu koje umire? Oni koji obiluju dionistvom u Kristovim patnjama oni, zahvaljujuci Kristu, dozivljavaju i obilnu utjehu, koja vrije iz obilja dobra kojemu je Kriz ishodiste.
Velik je broj mucenika koji su tijekom stoljecâ nikli u ovim krajevima, pocevsi od vremenâ Rimskoga carstva, s likovima kao sto su Venancije, Dujam, Anastazija, Kvirin, Euzebij, Polion, Mavro i toliki drugi. Njima su se u kasnijim stoljecima pridruzili Nikola Tavelic i Marko Krizevcanin, zatim mnogi svjedoci vjere u vrijeme otomanske vladavine te oni iz nasih vremena medju kojima se istice svijetla osoba kardinala Stepinca.
Oni su svojom zrtvom ujedinjenom s Kristovim patnjama pruzili posebno svjedocanstvo, koje, unatoc zubu vremena, nista ne gubi na svojoj rjecitosti, nego nastavlja izaravati svjetlo i siriti nadu. Osim njih ima i mnogo drugih pastira i obicnih vjernika, muzeva i zena, koji su krvlju potvrdili svoju vjernost Kristu. Pripadaju velikom mnostvu onih koji, odjeveni u bijele haljine i s palmama u rukama, stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem (usp. Otk 5, 9).
Blazeni Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnom smislu rijeci. Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama, koje je podnio: zadnjih je petnaest godina njegova zivota bilo obiljezeno neprekinutim nizom zlostavljanjâ posred kojih je odvazno izlozio vlastiti zivot radi svjedocenja za Evandjelje i za jedinstvo Crkve. Svoju je sudbinu, da se posluzim Psalmistovim rijecima, polozio u Bozje ruke (usp. Ps 16 [15], 5).
Danasnji je obred proglasenja blazenim za sve nas poseban razlog utjehe. Ovaj se svecani cin odvija u hrvatskom marijanskom nacionalnom svetistu u Mariji Bistrici na prvu subotu u mjesecu listopadu. Pred ocima Presvete Djevice ugledni sin ove blagoslovljene zemlje biva uzdignut na cast oltara, o stotoj obljetnici svojega rodjenja. Ovo je povjesni dogadjaj u zivotu Crkve i vase nacije. Podnijevsi u svojemu tijelu i duhu okrutnosti komunistickoga sustava, jedan od istaknutih likova Katolicke Crkve zagrebacki nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac sada se povjerava sjecanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjima mucenistva.
Biskupi su vase zemlje trazili da proglasenje blazenim Alojzija Stepinca bude upravo ovdje, u svetistu Majke Bozje Bistricke. Iz osobnoga iskustva znam sto je za nas Poljake u doba komunisticke vlasti znacilo svetiste na Jasnoj Gori, s kojim je na poseban nacin povezan pastirski rad sluge Bozjega kardinala Stefana Wyszynskog. Ne cudi me da je slicno znacenje za vas imalo ovo svetiste, u kojemu se sada nalazimo, ili ono u Solinu, kamo cu poci sutra. Odavno sam zelio pohoditi Svetiste Majke Bozje Bistricke. Rado sam zbog toga prihvatio prijedlog hrvatskih biskupa i danas na ovom znakovitom mjestu obavljam svecani cin beatifikacije.
Srdacno pozdravljam ovdje okupljene hrvatske biskupe, a posebno spominjem dragoga kardinala Franju Kuharica te zagrebackoga nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Josipa Bozanica. Isto tako pozdravljam gospodu kardinale, nadbiskupe i biskupe, koji su dosli za ovu zgodu iz raznih zemalja. S ljubavlju pozdravljam svecenike, redovnike, redovnice i sve vjernike laike, jednako kao i predstavnike drugih vjerskih zajednica nazocnih na ovome slavlju. S postovanjem pozdravljam takodjer predsjednika Republike, predsjednika Vlade te predstavnike gradjanskih i vojnih vlasti zemlje, koji su nas zeljeli pocastiti svojom nazocnoscu.
U osobi se novoga blazenika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogod ila hrvatsko pucanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeca obiljezena trima velikim zlima: fasizmom, nacizmom i komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okruzen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleci svoju vjeru u kusnjama i nevoljama. U njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled istuci njegov zagovor.
Znakovite su u svezi s tim rijeci sto ih je novi blazenik izgovorio 1943. u vrijeme Drugoga svjetskog rata kada se Europa nalazila pritjesnjena necuvenim nasiljem: »Kakav poredak zastupa Katolicka Crkva, kad se danas cijeli svijet bori za novi poredak? Mi, osudjujuci sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve paleze mirnih sela, sva zatiranja sirotinjskih zuljeva ... odgovaramo ovako: Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovijedi Bozjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskoj prstom Boga zivoga« (Propovijedi, govori, poruke, Zagreb 1996., str. 179-180).
Nije bio sam u tomu hrabrom svjedocenju. Uza nj su bile i druge odvazne osobe, koje su, da bi sacuvale jedinstvo Crkve i branile njezinu slobodu, prihvatile da zajedno s njim plate teski danak tamnice, zlostavljanja, pa cak i krvi. Danas se tome mnostvu nesebicnih dusa - biskupima, svecenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima svjetovnjacima - divimo i zahvaljujemo im. Slusamo njihov snazni poziv na prastanje i pomirbu. Oprostiti i pomiriti se znaci ocistiti sjecanje od mrznje, zavade, zelje za osvetom, znaci priznati bratom cak i onoga koji nam je nanio zlo, znaci ne dopustiti da nas pobjedi zlo, nego zlo svladavati dobrom (usp. Rim 12, 21).
Blagoslovljen budi Jedinorodjeni Sine Bozji i Spasitelju svijeta zbog Tvojega slavnog Kriza, koji je u zagrebackom nadbiskupu kardinalu Alojziju Stepincu postigao divnu pobjedu.
Blagoslovljen budi Duse Oca i Sina, Duse Tjesitelju, koji nastavljas ocitovati svoju svetost u ljudima i koji ne prestajes djelovati kako bi napredovalo djelo spasenja.
Trojedini Boze, danas Ti zelim zahvaliti za cvrstu vjeru ovoga Tvojeg puka unatoc ne malim protivstinama sto ih je susretao tijekom stoljecâ. Zelim Ti zahvaliti za nebrojene mucenike i ispovjednike vjere, muzeve i zene svih zivotnih dobi, koji su zivjeli u ovoj blagoslovljenoj zemlji!
»Oce, proslavi ime svoje!« (Iv 12, 28).
Siano lodati Gesu e Maria!
Draga braco i sestre!
Na zavrsetku ovoga Euharistijskog slavlja zelim srdacno pozdraviti sve Hrvate iz domovine i inozemstva sabrane u ovome marijanskom svetistu da bi podijelili radost proglasenja blazenim zagrebackoga nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, koji je u posebno teskom razdoblju nedavne povijesti bio sigurni vodja za sve katolike ovih krajeva i branitelj progonjenih. Posebno su brojni hodocasnici iz Bosne i Hercegovine, koji su dosli sa svojim biskupima i svecenicima. Svima udjeljujem poseban apostolski blagoslov.
Sada pak zelim isto tako srdacno pozdraviti i hodocasnike ostalih jezicnih skupina.
PAPA BEATIFICIRAO KARDINALA ALOJZIJA STEPINCA
HINA, 3. listopada 1998
MARIJA BISTRICA, 3. listopada - Papa Ivan Pavao II. danas je na svecanom euharistijskom slavlju u Mariji Bistrici proglasio blazenim kardinala Alojzija Stepinca. Taj svecani cin popratila je zvonjava s crkve u Mariji Bistrici, a za ovu prigodu prvi put je zazvonilo zvono koje ce resiti samostan Karmelicanki uz Crkvu. To je zvono dar grada Insbrucka hrvatskom nacionalnom marijanskom svetistu. Pljeskom, radosnim i svecanim pjevanjem cin beatifikacije popratilo je i nepregledno mnostvo vjernika.
Izgovarajuci formulu beatifikacije, Sveti Otac je kazao: "Mi, udovoljavajuci zelji Nasega brata zagrebackog nadbiskupa Josipa Bozanica, te brojne druge brace u biskupstvu i mnogih vjernika, posto smo razmotrili misljenje Zbora za proglasenje svetih, Nasom apostolskom vlascu dopustamo da se casni sluga Bozji Alojzije Stepinac od sada naziva blazenim i da se svake godine na dan njegova rodenja na nebo, 10. veljace, moze slaviti njegov spomendan na mjestima i na nacin kako je odredeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga".
Po proglasenju blazenim otkrivena je slika s likom kardinala Stepinca, djelo slikara Josipa Biffela.
Obred proglasenja blazenim poceo je zamolbom nadbiskupa zagrebackog Josipa Bozanica i postulatora prelata Juraja Batelje. Prisavsi Svetom Ocu oni su ga zamolili da zapocne svecani cin beatifikacije Sluge Bozjega Alojzija Stepinca.
Nadbiskup Bozanic predstavio je ukratko i zivot kardinala Stepinca.
Blazeni sluga Bozji Alojzije Stepinac roden je 8. svibnja 1898. u Brezaricu kraj Krasica. Zareden je u Rimu u listopadu 1930., za nadbiskupa koadjutora s pravom nasljedstva posvecen je 24. lipnja 1934. Nakon smrti nabiskupa msgr. Antuna Bauera, 7. prosinca 1937. Stepinac preuzima upravu i postaje nadbiskupom zagrebackim.
Bio je nadbiskupom zagrebackim u vrlo tesko vrijeme - prije, za i poslije Drugog svjetskog rata, ostajuci ustrajan u svojoj vjeri za Boga, za Crkvu, za covjeka. Nakon rata, komunisticke vlasti trazile su od Stepinca osnivanje Katolicke crkve odvojene od Rima. Zbog njegova odbijanja, montiran mu je politicki proces na kojem je 1946. osuden na 16 godina strogog zatvora s prisilnim radom. Nakon petogodisnje zatocenistva u Lepoglavi, premjesten je u kucni pritvor u rodnom Krasicu.
Nekoliko godina prije smrti, 12. sijecnja 1953. papa Pio XII., nagradujuci njegove vrline i zasluge, imenovao ga je kardinalom. Skrhan posljedicama mucenickog zivota i bolescu, kardinal Stepinac nikada nije obukao svoj grimizni kardinalski plast.
Kardinal Alojzije Stepinac umro je u Krasicu 10. veljace 1960. "Sveti Oce, kao nadbiskup zagrebacki, ponizno Vas molim da se udostojite ubrojiti medu blazenike casnoga slugu Bozjega Alojzija Stepinca", pozvao je nadbiskup Bozanic papu Ivana Pavla II. nakon cega je Petrov nasljednik izgovorio formulu beatifikacije.
Bern, 9. 7. 1997.
Antonio Cassese President of The International Criminal Tribunal - The Hague
Madeleine Albright US Secretary of State - Washinton, D. C.
Postovani gospodine Cassese, postovana gospodjo Albright,
Unaprijed Vam zahvaljujuci na trudu i paznji, povodom sudjenja hrvatskom generalu Tihomiru Blaskicu obracam se ovim pismom zamolbe i prosvjeda Vama postovani gospodine Cassese kao predsjedniku Medjunarodnog suda u Den Haagu i Vama postovana gospodjo Albright kao predstavnici USA, zemlje koja u procesu stvaranja mira i blagostanja na podrucjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine ima najmocniju ulogu.
1. Povodom spomenutog sudjenja sve se vise, ne samo u hrvatskoj javnosti, mnoze razlozi za veliku sumnju u profesionalnost i nepristranost Medjunarodnog suda u Den Haagu, a tako preko njega u povjerenje i moral najmocnijih svjetskih cimbenika na ovom planetu. A upozorenje je davno izreceno: "Ako sol obljutavi - cime ce se onda soliti?" Takvi nam nedvojbeni glasovi sve cesce pocinju stizati iz tridesetak zemalja svijeta, u kojima djeluje Hrvatski svjetski kongres. Svijet pocinje uvidjati, kako se jos uvijek ignorira cinjenica, da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ipak najgore stradao, jer je jedini prepolovljen u ovom ratu. Naime, kako je i Vama sigurno poznato, gotovo polovica tamosnjih Hrvata protjerana je sa svojih ognjista, i to od Srba oko 165.000, a od Muslimana oko 140.000.
2. Kolika je, na jednoj strani, tezina od suda ocito usvojenih muslimanskih "dokaza" protiv optuzenih Hrvata i na drugoj, kolika je razina njihove provjere kod suda u Den Haagu, najbolje pokazuju sljedece cinjenice. Medju optuzenima ima i onih koji nikada nisu uzeli oruzje u ruke ili su cijelo to vrijeme bili izvan podrucja u pitanju. Najdrasticniji je primjer Stipe Alilovica iz Viteza koji je u veljaci 1992. godine otisao na lijecenje dvije tisuce kilometara od Bosne i samo stotinjak kilometara od samog Den Haaga u istoj drzavi Nizozemskoj, gdje se na bolnickom krevetu borio do 1995. godine, kad je podlegao teskoj bolesti karcinoma i nedaleko Den Haaga bio pokopan.
Siguran sam da ce za buducnost i pravdoljubljive ljude trajno ostati pitanje: nisu li "svjedoci" i sud u Den Haagu mogli pronaci makar malo uvjerljivijeg "krivca" od pok. Stipe, kojemu su kroz sve to "optuzujuce" vrijeme bili uz krevet upravo nizozemski lijecnici?! Takva povrsnost Medjunarodnog suda u Den Haagu uistinu nadilazi lakovjernost srednjovjekovnog sudjenja vjesticama. Pitam se, treba li optuzeni Hrvat imati "argumente" pokojnog Stipe, pa da se tek onda barem malo ozbiljnije provjeri "sjedocanstvo" protiv njega?!
3. Nakon onolikog inzistiranja na potrebi brzog sudjenja generalu Blaskicu, cime se to mogu opravdati njegovih 455 (cetiri stotine i pedesetpet) dana "cekanja" u tamnici prije samog sudjenja? Hoce li itko odgovarati za posljedice takve nespremnosti Medjunarodnog suda u Den Haagu? Ne bi valjalo, da za neke odgovorne toga suda mogne vrijediti ona ironicna starorimska izreka da "mocnici ne grijese".
4. Neprimjereno stvarnosti pa i montirano pocinje izgledati tolika usmjerenost na Hrvatsku i optuzene Hrvate, dok cijeli svijet i najmocnije svjetske vlade dobro znaju glavne zacetnike i krivce za onolika krvoprolica i druge zlocine na podrucju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a jos uvijek nista znacajno ne poduzimaju da ih dovedu pred sud pravde. Razlozi se mnoze za opravdano uvjerenje, da se na tom sudu zapravo ne sudi generalu Blaskicu, vec Hrvatskoj i hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.
5. Uz to, izgleda da se i ovo sudjenje koristi za pritisak na Hrvatsku u korist stranih politickih interesa, jednako kao i najnovijim sprijecavanjem gospodarske pomoci Hrvatskoj, sto s pravom dovodi u pitanje moralnost protagonista takvih pritisaka. Nadalje, postpupcima u Den Haagu i oko njega sve se lakse dobije dojam, kako je netko vrlo mocan unaprijed zacrtao, kako i na ovaj nacin treba Hrvate izjednaciti s glavnim krivcima i sracunato ih kazniti, bez obzira sto su bili glavna zrtva strasne agresije, odnosno njezinoga pripustanja sa strane najmocnijih medjunarodnih cimbenika.
6. Takodjer je potrebno istaci i na odgovornom mjestu uvaziti cinjenicu, da takvi postpupci i atmosfera oko Medjunarodnog suda u Den Haagu ne lijece, vec jos vise potsticu na nepovjerenje i neprijateljstvo medju ljudima i narodima na juznoslavenskim podrucjima.
7. I na kraju, osobno mi je poznato, da ostali optuzeni Hrvati iz Bosne i Hercegovine ne strahuju od pravednog suda za svoje postupke. Oni bi bez otezanja (kao general Blaskic) sjeli na redovnu zrakoplovnu liniju Croatia-Airlines-a i stavili se na raspolaganje Medjunarodnom sudu u Den Haagu, kad bi bili sigurni da ih tamo ne cekaju pristrani, neprofesionalni i ponizavajuci postupci, a cije smo znakove gore naveli.
Stoga Vas najuljudnije molim, postovani gospodine Cassese i postovana gospodjo Albright, da ucinite sve sto je u Vasoj moci, kako bi se ispravili i ubuduce izbjegli svi javnosti znani i neznani nedostaci i nepravicne sklonosti Medjunarodnog suda u Den Haagu i njegovih protagonista.
Uz veliku zahvalnost i duzno postovanje,
Prof. Dr. Simun Sito Coric
N.B. Hrvatski svjetski kongres je nevladina medjunarodna organizacija koja djeluje u tridesetak zemalja svijeta, a njegov predsjednik prof. Dr. Coric je hrvatski franjevac i knjizevnik.
CITY OF CHICAGO
RICHARD M. DALEY
MAYOR
PROCLAMATION
WHEREAS, Aloysius Stepinac was born on May 8, 1898, to a peasant family in a village near Krasic, Croatia; andWHEREAS, on October 26, 1930, Stepinac was ordained a Roman Catholic priest; seven years later, on December 7, 1937, Stepinac became archbishop of Zagreb, Croatia; and
WHEREAS, in response for his refusal to sever his ties to the Roman Catholic Church, the communist government for former Yugoslavia falsely accused him of Nazi collaboration. Following a mock trial on October 11, 1946, he was found guilty and imprisoned for sixteen years; and
WHEREAS, on January 12, 1953, Pope Pius XII made Stepinac a Cardinal. Although a Cardinal, the communist government refused to allow him to perform his duties and he remained in Krasic under house arrest until his death on February 10, 1960; and
WHEREAS, in June, 1993, an autopsy was performed on Cardinal Stepinac’s body and it revealed that he was systematically poisoned while he was imprisoned and therefore died a martyr; and
WHEREAS, the Croatian-American community, which comprises approximately 150,000 individuals in the city of Chicago, seeks to honor the memory of Cardinal Stepinac by designating Princeton Avenue between 26th and 33rd Streets as "Cardinal Stepinac Way":
NOW, THEREFORE, I, RICHARD M. DALEY, MAYOR OF THE CITY OF CHICAGO, do hereby proclaim October 3, 1998, as CARDINAL STEPINAC DAY IN CHICAGO, in recognition of his lifelong dedication to the cause of political, religious and human rights that has made him a symbol of greatness to the Croatian-American community and to the City of Chicago.
Dated this 1st Day of October, 1998.
Richard M. Daley
Major
Simon Wiesenthal Centre, Paris
“… This great man of the Church has been sentenced as a nazi collaborator. We Jews deny this. We know from his past, from 1934 and onwards, that he has been a true friend of the Jews… He was one of those rare people in Europe who stood against nazi tyranny… Throughout the entire period of the nazi regime, this man, now a victim of a shameful trial, spoke out openly and without fear against racial Nuremberg laws. His opposition to nazi terror never subsided…”
Louis S. Breier, October 13, 1948.
Honoured Ladies and Gentlemen,
I am writing to you on behalf of the Croatian World Congress** and myself. We are surprised and very dissatisfied with your reaction to the beatification of Cardinal Alojzije Stepinac. We were quite astounded that you, who come from a millennium old tradition which holds the truth to be sacred above all else and who understand, best of all in this world, the painful dimensions of humiliation and human suffering, have raised a stern voice against a man who suffered for fifteen years, “… confined to his small house, cut off from the world, physically at the very end, and who grew before the eyes of the faithful to a martyr’s aureole.” (Le Monde, December 2, 1960).
Would the American Congress, or Winston Churchill, or the leader of the Jews during that period, Luis S. Brier, or other numerous important persons throughout the world, have complained without reason, opposing the Yugoslav Stalinist fury against Cardinal Stepinac? Even one of the top officials of the authorities that sentenced him, Milovan Djilas, testified on behalf of Stepinac: “He was truly just, but how many times throughout history have just people been sentenced out of political necessity?” (Croatian Review, 1956, no. 202). Yesterday’s public statement issued by the Co-ordination of Jewish Municipalities in Croatia reads: “Jews in Croatia are grateful to Cardinal Stepinac for his actions during the Ustashi Independent State of Croatia (NDH), during which he stood in support of saving many Jews. He personally saved from Ustashi and nazi terror the residents of the ‘Lavoslav Schwarz’ Retirement Home, a number of groups of Jewish children and a few hundred converted Jews in mixed marriages… ” (Vjesnik, October 1, 1998).
The very moment one glances over the documentary material on Cardinal Stepinac, it is clear that he bravely fought against nazism, fascism and communism, the three greatest evils of the 20th century. He directly and publicly protested against every evil before the faces of the highest authorities: against the persecution of the innocent, concentration camps and the ‘yellow star’. Cardinal Stepinac demanded laws be just, and that rights and obligations be equal for all (e.g. his May 23, 1941, letter to the Minister of the Interior, Andrija Artukovic, his public speech made on February 23, 1942, and letter of protest to the head of state, A. Pavelic, March 6, 1943).
Knowing all of this, I agreed with some of my friends who are respected Jews. One of them commented that your statements against Stepinac “truly overdid it with your zeal.” They agreed with me that through this kind of action against Cardinal Stepinac you are doing harm to the credibility of your praise-worthy institution before numerous people; by forcing guilt where there is none, as well as making us - who have been connected to the Jews, throughout their millennium old tradition, in various ways of life and love - unnecessarily bitter.
In the hope of future truthful words from all sides and lenient times for all mankind and nations, with honour I greet you!
Prof. Dr. Šimun Šito Coric,
President of the Croatian World Congress
** The Croatian World Congress is the largest organisation of Croats living abroad and their friends and is active in all countries where Croats and their descendants live in larger numbers. It is a non-government organisation member of the United Nations.
SIMUN SITO
CORIC OSTAO PREDSJEDNIK HRVATSKOGA SVJETSKOG KONGRESA - Vecernji list, 7. srpnja 2000., Z.
Despot
Razocarani smo demontazom osobe i djela dr. Franje Tudmana
ZAGREB - Izborom novog vodstva te izglasavanjem rezolucije jucer je u zagrebackoj Staroj gradskoj vijecnici zavrsila 4. konvencija Hrvatskoga svjetskog kongresa. Za predsjednika Kongresa u iduve vetiri godine ponovno je izabran dr. fra Simun Sito Coric, koji je jucer na konferenciji za novinare javnost upoznao i sa sadrzajem rezolucije, podijeljene u 12 tocaka.
Respektirajuci novu hrvatsku vlast, Kongres ce i dalje suradivati sa svim relevantnim cimbenicima naseg naroda. Nezaobilazno je uzeti u obzir svu slojevitost hrvatskoga izvandomovinstva. Nadalje, smatramo vrlo stetnim svako marginaliziranje Hrvata izvan Hrvatske, pri cemu mislimo i na hrvatske prognanike iz BiH u Hrvatskoj kao i na Hrvate u Jugoslaviji.
Na sljedecem popisu stanovnistva Hrvatske nuzno je popisati i njihove potomke izvan domovine. Zatim nas zabrinjava sadasnje smjenjivanje djelatnika i gašenje sluzbenih institucija za suradnju s Hrvatima izvan domovine. Treba bez otezanja uciniti da drzavljani Hrvatske i BiH s boravkom izvan Hrvatske dobiju mogucnost dopisnog glasovanja - nabrojao je dr. Sito Soric neke tocke rezolucije.
Kongres je, naglasio je njegov predsjednik, ogorcen sto pojedinci iz aktualne hrvatske vlasti cesto ponavljaju fraze o deset mracnih, izgubljenih godina, cime, kaze fra Coric, porucuju da je hrvatski narod gubitnik zato sto je doslo do stvaranja hrvatske drzave.
Posebno nas razocarava aktualno stjerivanje u sutnju ili pokusaji totalne demontaze osobe i djela glavnog predvoditelja stvaranja hrvatske drzave, predsjednika dr. Franje Tudmana - dodao je predsjednik Kongresa.
PREDSJEDNIK MESIC PRIMIO
IZASLANSTVO HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA - HR - TV
ZAGREB, 7. srpnja - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesic primio je izaslanstvo sudionika 4. konvencije Hrvatskoga svjetskog kongresa s njegovim predsjednikom Simunom Sitom Coricem na celu. Predsjednik Mesic istaknuo je da trebamo uloziti napore kako bi se Hrvatska demokratizirala i dostigla standard razvijenih zemalja te da se vise ne mjeri prema Srbiji i Albaniji, nego primjerice prema Austriji i Svedskoj. To je zadatak naseg narastaja, a mi mozemo mnogo uciniti jer Hrvatska je zemlja sansi, mozemo aktivirati svoje resurse i proizvodnju kako bi postala zemlja izvoznica. Danas smo zaokupljeni time kako provesti reviziju pretvorbe i dobiti uspjesan menadzment da bismo kao zona sigurnosti dobili kapital koji ce aktivirati nase resurse te ostvarili nekoliko projekata koji su za nas vazni i koje bi i Europa trebala prihvatiti.
Predsjednik je istaknuo kako politika ne bi trebala previse opterecivati hrvatske iseljenike, nego bi trebali lobirati za svoju domovinu bez obzira na promjenu stranke na vlasti i vlade. Predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Simun Sito Coric izrazio je zadovoljstvo sto je predsjednik Mesic primio izaslanstvo cetvrte konvencije HSK. Upitan kako ocjenjuje govor predsjednika Mesica o odnosu prema iseljenim Hrvatima, Coric je kazao da je predsjednik govorio nacelno i da na to nema nikakvih primjedbi, ali da iseljene Hrvate zanimaju i brojne pojedinosti.
SITO CORIC: HRVATSKI
SVJETSKI KONGRES I DALJE CE SURADJIVATI S BITNIM CIMBENICIMA U DOMOVINI -
HR - TV
ZAGREB, 7. srpnja - Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa najavili su da ce i nakon promjene vlasti suradivati sa svim bitnim cimbenicima u domovini. Postujemo vlast kojoj je narod dao povjerenje, suradivat cemo sa svim bitnim cimbenicima u domovini u cuvanju hrvatskih interesa i vrijednosti, izjavio je novinarima Simun Sito Coric, koji je na 4. konvenciji Hrvatskog svjetskog kongresa dobio povjerenje da i iduce cetiri godine bude predsjednik te krovne hrvatske iseljenicke organizacije. Na konvenciji, odrzanoj od 5. do 7. srpnja u Zagrebu, donesena je rezolucija od 12 tocaka u kojoj HSK poziva sadasnju hrvatsku vlast da osigura kontinuitet kontakata s Hrvatima izvan domovine i suraduje s njima. To je, kaze Coric, vazno kako dijaspora ne bi morala od nule graditi odnose sa svakom novoizabranom vlasti.
HSK u rezoluciji trazi da se uzme u obzir sva slojevitost hrvatske dijaspore zbog gasenja sluzbenih institucija za suradnju s Hrvatima izvan domovine, smatra da treba poceti izradu ciljanih programa povratka, te napraviti dugorocan plan povratka barem glavnice ostecenim stedisama u hrvatskim bankama. U pogledu zastupljenosti u Saboru, kongres smatra da bi bilo najdjelotvornije da Hrvati po kontinentima i zemljama gdje zive u velikom broju sami biraju one koji ce nadstranacki prenositi njihove interese, a predlaze i uvodenje dopisnoga glasovanja. Vrlo stetnim HSK oznacava marginaliziranje Hrvata izvan Hrvatske, a tu, napominje, misli i na hrvatske prognanike iz BiH - koji se ne smiju dovoditi u priliku da moraju odlaziti u trece zemlje, kao i na Hrvate u SRJ.
MESIC
S PREDSTAVNICIMA HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA - (Hina)
Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesic primio je danas izaslanstvo sudionika Cetvrte konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa na celu s njegovim predsjednikom Simunom Sitom Coricem.
ZAGREB, 7. srpnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesic primio je danas izaslanstvo sudionika Cetvrte konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa na celu s njegovim predsjednikom Simunom Sitom Coricem. Predsjednik Mesic je istaknuo da danas - kada je Hrvatska neosporna cinjenica - trebamo uloziti napore da se ona demokratizira i dostigne razinu standarda razvijenih zemalja te da se vise ne mjeri prema Srbiji i Albaniji, nego primjerice prema Austriji i Svedskoj.
"To je zadatak nase generacije, mi mozemo puno uciniti, jer Hrvatska je zemlja sansi, mozemo aktivirati svoje resurse i proizvodnju kako bi postala zemlja izvoznica. Hrvatska moze postati financijsko i gospodarsko srediste ovog dijela Europe i moramo ici brzim koracima prema nasim strateskim ciljevima Europskoj uniji i NATO paktu. Europska unija ce nam omoguciti da postanemo bogati, a članstvo u NATO-u omogucit ce nam sigurnost", kazao je predsjednik Mesic. Danas smo zaokupljeni time kako provesti reviziju pretvorbe i dobiti uspjesan menedzment da bismo kao zona sigurnosti dobili kapital koji ce aktivirati nase resurse te ostvarili nekoliko projekata koji su za nas vazni koje bi i Europa trebala prihvatiti.
Prvi je projekt gradnja Jadransko-jonske autoceste i kad se taj dio poveze sa zapadnom Europom, onda je na tom prostoru prakticno europsko udruzivanje fizicki zavrseno, a politicko je samo pitanje vremena, drzi predsjednik Mesic. Hrvatska je zainteresirana i za ponovno otvaranje plovnog puta Dunavom kako bi se aktivirali resursi Vukovara i citavog Podunavlja cime bi omogucili funkcioniranje velikog dijela hrvatskog gospodarstva koji gravitira prema Dunavu. To se moze postici aktiviranjem svih zemalja kroz koje Dunav prolazi, naglasio je predsjednik Mesic.
Prema Predsjednikovim rijecima treci se projekt odnosi na kaspijsku naftu koja bi isla preko Rumunjske, Madarske i Hrvatske i dalje prema Europi cime bi se oslobodili monopola ruske nafte i osigurali energenti za citavu srednju Europu. Hrvatska je također zainteresirana za izgradnu plinovoda kojim bi se iz Norveske doveo plin u Hrvatsku odnosno Jadransko more kako ne bismo ovisili o ruskom plinu, rekao je predsjednik. "To su projekti na kojima trenutno radimo i trazimo formiranje fonda u koji bi nama prijateljske zemlje i međunarodne korporacije uplacivale dio sredstava za dovrsenje tih projekata. Na taj bismo nacin dobili kapital na duzi rok otplate, povoljniju kamatu i aktivirali hrvatske resurse i potencijale i stvorili modernu europsku i bogatu Hrvatsku. Price o tome da Hrvatska moze biti srednjoeuropska vojna sila su previse optimisticne, ali mozemo zivjeti u demokraciji i gradanskim pravima, slobodi medija i bogatstvu hrvatskih resursa", rekao je Mesic. To ovisi o svima nama, porucio je predsjednik Mesic izaslanstvu Hrvatskog svjetskog kongresa, dodavsi kako hrvatske iseljenike politika ne bi trebala previse opterecivati, nego bi trebali lobirati za svoju domovinu onako kako to čine Zidovi za Izrael, bez obzira na promjenu stranke na vlasti i vlade.
"Pozivam vas da nam u tome pomognete", kazao je predsjednik Mesic u prigodnoj rijeci izaslanstvu Hrvatskog svjetskog kongresa.
Predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Simun Sito Coric izrazio je zadovoljstvo sto je predsjednik Mesic primio izaslanstvo Cetvrte konvencije HSK i prigode da im moze osobno reci sto je najbolje za Hrvate izvan domovine, ali i da mu iseljenici mogu reci sto mogu uciniti za Hrvatsku i ona za njih i kako bi zajednicki radili u hrvatskom interesu i afirmaciji hrvatskih vrijednosti.
Upitan kako ocjenjue govor predsjednika Republike o odnosu prema iseljenim Hrvatima, Coric je kazao da je Predsjednik govorio nacelno i da na to nema nikakvih primjedbi, ali da iseljene Hrvate zanimaju i brojne pojedinosti.
KONVENCIJA HRVATSKOG
SVJETSKOG KONGRESA OD 5. DO 7. SRPNJA - Hina, Vjesnik, 29. lipnja 2000., str. 4.
ZAGREB, 28. lipnja - Cetvrta konvencija Hrvatskoga svjetskog kongresa (HSK) odrzat ce se od 5. do 7. srpnja u Zagrebu, najavilo je u srijedu Glavno tajnistvo te krovne hrvatske iseljenicke organizacije. Kako se ocekuje, ta ce se konvencija baviti ciljevima i zadacima Hrvatskog svjetskog kongresa, najbrojnije hrvatske nevladine udruge koja djeluje na svim kontinentima, a bit ce rijeci i o ostvarivanju dosadasnjih ciljeva i zadataka. U tijeku zasjedanja bit ce izabran novi Izvrsni odbor i predsjednik Hrvatskoga svjetskog kongresa za iduce cetverogodisnje razdoblje. Predsjednik HKS - a Simun Sito Coric rekao je da ce u tijeku zagrebackog skupa biti upriliceni neformalni sastanci s clanovima Vlade i drugim duznosnicima hrvatskoga javnog i kulturnog zivota kako bi se sto uspjesnije ostvarivala veza Republike Hrvatske i hrvatskog izvandomovinstva koje ima oko 3,5 milijuna Hrvata i gradjana hrvatskog podrijetla u oko 60 drzava. O ciljevima i zadacima Hrvatskoga svjetskog kongresa nakon Cetvrte konvencije novinarima ce govoriti novoizabrani duznosnici na tiskovnoj konferenciji 7. srpnja u Starogradskoj vijecnici. Hrvatski svjetski kongres sada okuplja 29 nacionalnih kongresa iz 29 drzava u kojima u vecem broju zive hrvatski iseljenici.
Sudionici IV. Konvencije
Hrvatskog svjetskog kongresa, 07. SRPNJA 2000. HRVATSKI SVJETSKI KONGRES I
SMJENA U HRVATSKOJ MATICI ISELJENIKA
Prvog radnog dana 4. Konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa u Staroj gradskoj vijecnici nas je posjetio i odrzao nam govor predsjednik UO HMI, gospodin Jaksa Kusan. On je u svome, u mnogocemu kontradiktornom, govoru nastojao objasniti razloge smjene ravnatelja HMI Ante Belje, pa je izmedju ostalog rekao da se ‘nitko ne osvecuje nekom zbog onoga sto je u povijesti radio’. Pitamo se sto je to Ante Beljo ‘u povijesti radio’ sto bi bilo protiv interesa hrvatskog naroda? Zatim je Jaksa Kusan izjavio da se ‘ne radi o politickoj smjeni’ ravnatelja HMI - a. Pa ako je tomu tako, zasto je za ravnatelja postavljen Boris Maruna, clan SDP - a, dakle onaj isti Maruna kojem Hrvati izvan RH nisu pruzili nikakvu podrsku na proteklim izborima?
Drugog radnog dana Konvencije delegatima je iz HMI stigla ‘Otvorena poruka Hrvatima u svijetu’, koju potpisuju Boris Maruna i Jaksa Kusan, a u kojoj se izmedju ostalog tvrdi kako je ‘Matica u proteklom vremenu svoje veze sve vise ogranicavala na istomisljenike, bilo drustva ili pojedince, koji su slijepo slijedili politiku Hrvatske demokratske zajednice (HDZ)’. Nasa iskustva u kontaktima s HMI u posljednjih sedam godina ne poklapaju se s onim sto Boris Maruna i Jaksa Kusan porucuju Hrvatima u svijetu. Naime, HMI smo u tom periodu dozivljavali kao otvorenu ustanovu koja se iz godine u godinu razvijala u pozitivnom smislu, kao ustanovu koja je nama u iseljenistvu bila na usluzi po bilo kojem pitanju, pa i onim pitanjima koja nisu imala izravne veze s tom ustanovom; osoblje HMI bilo je uvijek susretljivo, kompetentno i ljubazno - uvijek spremno pomoci. U usporedbi s drugim hrvatskim ustanovama, ministarstvima i sl., na rad HMI - a nije bilo nikakvih primjedbi.
Stoga kad Boris Maruna i Jaksa Kusan kazu da ‘...nije bilo hrabrosti a ni dovoljno sposobnosti da se izadje iz uskog okvira jednih te istih akcija...’, te ‘...umjesto da bude sirom otvorena i svijetu i domacoj javnosti, Matica se pretvorila u jednu od najzatvorenijih ustanova u Hrvatskoj’, onda je to klasican primjer obmanjivanja hrvatske javnosti, kako bi se lakse pregrizla politicka smjena Ante Belje. Nacin na koji je Ante Beljo smijenjen podsjeca na nacin i metode kojima su se sluzili srpski ekstremisti kad su protjerivali nesrpsko pucanstvo s okupiranih teritorija tijekom Domovinskog rata.
Rezultati rada HMI u proteklih sedam godina nikako ne mogu biti rezultati nesposobnog ravnatelja. To sto Ante Beljo pripada stranci koja je izgubila na proteklim izborima je sasvim nesto drugo. Zato smatramo da je smjena ravanatelja HMI udar na hrvatsko iseljenistvo. Naravno, mi cemo i dalje suradjivati i kontaktirati s HMI, ma tko tamo bio ravnatelj, jer to je nasa ustanova, ustanova za nas i zbog nas koji zivimo u iseljenistvu. Na narednoj konvenciji Hrvatskog svjetskog kongresa osvrnut cemo se na rad HMI. Uistinu se nadamo da ce naredne cetiri godine proteci u dobroj suradnji izmedju HMI i nas u iseljenistvu.
Sudionici
IV. Konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa
U Zagrebu, 7. srpnja 2000.
Domovinski ured, Meduliceva 13, 10000 Zagreb,
Tel. +385 1 4848 630,
Fax +385 1 4848 634
Ante Beljo reagira na
ocjene Jakse Kusana: APSURDNO JE DA SE TUDjMANA OPTUZUJE ZA UDBINA SURADNIKA! Slobodna
Dalmacija, 08. srpnja 2000.
U razgovoru s Tihomirom Dujmovicem u Slobodnoj Dalmaciji od 23. lipnja u dva navrata Jaksa Kusan spominje i moje ime. Na pitanje novinara kako tumaci cinjenicu da je Franjo Tudjman dobio putovnicu prije drugih hrvatskih disidenata J. Kusan odgovara: “Odgovor na pitanje zasto je Udba bas Tudjmanu dala putovnicu kriju Udbini dosjei.... Tu su se poklopili interesi: desne emigracije koju nikakvi uvjeti nisu zanimali, Udbe da se sacuvaju glave, a kako vidimo i funkcije i Tudjmana koji je pod svaku cijenu htio uspjeti.”
Novinar nastavlja s pitanjem: “Dobro, to je odredjeno objasnjenje za doista nevjerojatan uspjeh Franje Tudjmana, no kako se dogodilo da 1990. emigraciju niste predstavljali ni Vi ni Maruna, Radja, Vinko Nikolic ili Gojko Boric, nego Beljo, Mudrinic i slicni marginalci emigrantske scene?”
J. Kusan odgovara medju ostalim: “Tudjman je imao cvrstu opciju podjele BiH, dogovora s Milosevicem, opciju jedne nedemokratske drzave koju vodi samo on, na koju mi koji smo voljeli misliti svojom glavom nikada ne bismo pristali... Umjesto nas njemu je na raspolaganju bila desna emigracija i uz nju dio ljudi koji je imao novce... Osim toga vrijeme ce pokazati da je Udba ovdje napravila odredjeni dogovor s dijelom emigracije s kojim je bila i prije u kontaktu i u toj prici za nas nije bilo izgleda.”
Nismo desnicarska skupina
I daljnje pitanje: “Zasto je po Vasem misljenju doslo prakticki na pocetku do zahladjenja odnosa izmedju Hrvatske bratske zajednice i Tudjmana, s obzirom na to da mu je mogla biti sjajna logistika, organizirana i financijski jaka?
Odgovor J. Kusana: “To je ozbiljna organizacija, cvrsto ustrojena, s jakim unutarnjim sustavom i vode je ozbiljni ljudi kojima ne mozete prodavati ono sto je Tudjman prodavao Susku i Belji. Oni su bili voljni pomoci, ali transparentno i jasno, a ne na Tudjmanov nacin i njemu je to bilo jasno.”
Postavljati upitnost zasluga pok. predsjednika Franje Tudjmana u stvaranju samostalne hrvatske drzave kao i njegovu brigu o svim Hrvatima ma gdje oni zivjeli, bilo bi smijesno. Njegov izbor suradnika na putu do tog cilja pokazao se ispravnim jer je samostalna i demokratska Hrvatska ostvarena poslije 878 godina. Stvarao je Hrvatsku drzavu na hrvatskoj pomirbi i jedinstvu, a prihvacao sve one kojima je ideal samostalne drzave bio iznad svega. Zazirao je od svih tajnih sluzbi svijeta i njihovih agentura koje su zastupale globalne interese svojih zemalja i kojima su hrvatski interesi, gotovo u pravilu, bili suprostavljeni. Suradjivale su te sluzbe pocesto s jugoslavenskom Udbom. Optuzivati dr. Tudjmana za suradnika Udbe apsurd je, a cinjenica da je dr. Tudjman u interesu stvaranja hrvatske drzave prihvatio ruku pomirbe od svih onih koji su se u prvim danima stvaranja samostalne drzave stavili na raspolaganje i ponudili svoju pomoc – kako pojedinci iz Udbe, tako i iz JNA - je cinjenica kao i to da su ti pojedinci svojim znanjem i uvidom u stanje tih sluzbi, koje su bile okosnice jugokomunisticke i velikosrpske dominacije, mnogo pridonijeli sacuvanju tisuca ljudskih zivota, sprjecavanju unistenja materijalnih dobara i uspjehu nasih obrambenih akcija u vrijeme kad se nismo imali cime baviti.
Sto se tice Tudjmanove suradnje iskljucivo s desnom (ekstremnom) emigracijom, to takodjer nije istina jer niti jedna od spomenutih osoba (Susak, Beljo, Mudrinic) nisu pripadali nikakvim desnicarskim skupinama. Mi smo imali i previse saznanja o infiltriranosti ljudi u takve skupine iz raznih svjetskih obavjestajnih sluzbi, a pocesto i Udbe, o cemu pise i Kusan, pa smo zbog toga i ostajali “politicki marginalci”, bavili se vise kulturnoprosvjetnim i sportskim radom, a politickim tek usputno ili indirektno.
Ja sam od 1970 do 1991. godine bio clan HSSa u Sudburyju, Ontario i kroz to vrijeme mnogo ucinio na preuredjenju i prosirenju Hrvatskog doma u tom gradu, koji je napravljen 1933. godine, te na organizaciji Saveza hrvatskih izvandomovinskih skola i Hrvatskokanadskog folklornog saveza. S pok. Gojkom Suskom sam suradjivao na istim projektima, a od 1988. na organiziranju i odrzavanju Katedre za hrvatski jezik na Sveucilistu u Waterloou. To vrijedi i za ostale iz tzv. Norvalske grupe - Ljubu Krasica i Vinka Grubisica.
Za samostalnu Hrvatsku
Ponosan sam na sve njih i na nas nemali doprinos u ostvarenju hrvatskog vjekovnog sna o samostalnoj drzavi. Uvjeren sam, i s tim cu uvjerenjem ostati, da je u ono vrijeme velikih svjetskih promjena koncem 80ih godina jedini dr. Franjo Tudjman imao odlucnosti i karizme, poznavao nasa povijesna zbivanja i tragedije, te vojnu struku i jugosustav iznutra kao preduvjet za pozitivan ishod nadolazece borbe. Vecina hrvatskog naroda to je prepoznala i dala mu je punu podrsku. Kad se spominju i neka druga imena iz iseljenistva koja nisu bila ukljucena prilikom stvaranja hrvatske drzave, cinjenica je da su gotovo svi bili ukljuceni ili u stranacke ili u drzavne aktivnosti. Tako je g. Boris Maruna u Hrvatskoj matici iseljenika bio ravnatelj od 3. 9. 1990. do 4. 12. 1992., glavni i odgovorni urednik casopisa “Matica” od 5. 12. 1992. do listopada 1995., a od 5. listopada 1995. formalno se vodi kao urednik istog casopisa sve do odlaska na bolovanje 5. 1. 1996. na kome ostaje do zakljucenja radnog odnosa u HMI, 14. rujna 1998. godine.
Istovremeno dok je bio na bolovanju u HMI, gosp. Maruna je bio glavni i odgovorni urednik novina Matice hrvatske za knjizevnost, umjetnost i znanost “Vijenca” (s kontroverznim financiranjem) od broja 40 iz 1995. do broja 101 iz 1997. godine. Poslije smrti pok. Vinka Nikolica od srpnja 1997. uredjuje i “Hrvatsku reviju”. Podjele na hrvatskoj politickoj sceni u zadnjih vise od stotinu godina su daleko manje ideoloske podjele na one lijeve i desne, a daleko vise podjele na one koji su bili opredijeljeni iskljucivo za samostalnu hrvatsku drzavu i one kojima su sve druge opcije bile mnogo blize srcu. Vjerovao sam da se u nase vrijeme broj takvih visestruko smanjio u odnosu na vremena iza nas, ali me, na zalost, svakodnevna dogadjanja upucuju na suprotno.
Pok. Vinko Nikolic je na moj poziv stigao iz Spanjolske i prenio casopis ”Hrvatska revija” u Hrvatsku. Bio je ravnatelj u HMI od 4. prosinca 1992. do 30. svibnja 1993., a poslije toga pa do smrti zastupnik u Zupanijskom domu Hrvatskom drzavnog sabora. Njih obojica su po povratku uz odredjene drzavne funkcije od “nedemokratske HDZove vlasti”, kojoj je narod u demokratskoj Hrvatskoj dao povjerenje ni manje ni vise nego osam puta od 1990. do sijecnja 2000. godine dobili i drzavne stanove u kojima i sada gospodin Maruna zivi na Trgu burze, a udovica pok. V. Nikolica u Vodovodnoj ulici.
O podjeli BiH ovom prigodom ne zelim raspravljati - previse je komplicirana problematika da bi se o njoj moglo nesto reci u nekoliko recenica. Uglavnom, zna se tko je svojatao cijelu BiH i vise od trecine Hrvatske. Zna se tko je na referendumu u BiH odlucio o njezinoj samostalnosti i cjelovitosti. Zna se tko se tim odlukama suprotstavio i okupirao vise od 75% teritorija. Zna se tko i kako je branio ostatak nepokorenog dijela. Zna se i tko je sve iz svijeta pomagao Srbima da zadrze okupirano i konacno tko je nagradio Srbe za genocid i agresiju sa 49 posto BiH teritorija.
U lavljim celjustima
Zna se tko i danas ne zeli nista uciniti da se stvore barem donekle zadovoljavajuci uvjeti za povratak Hrvata na podrucja tzv. Republike Srpske. Zna se i tko cini sve da se Hrvate iz BiH odsijece od njihove maticne drzave jer su spoznali da se Hrvate moze unistiti samo onda ako im se razbije jedinstvo i ako im se stave u prvi plan njihove medjusobne svadje i podjele. Sto se tice doprinosa Hrvatske bratske zajednice u stvaranju hrvatske drzave i demokratskim promjenama u Hrvatskoj 1990., a posebno humanitarnoj pomoci hrvatskim prognanicima, on je izuzetno velik. Nikakvih konfliktnih situacija izmedju predsjednika Tudjmana i bivsih Vlada i HBZa nije bilo. Kad je u pitanju suradnja HBZa i HMIa, ona je bila na visini. I sam sam clan HBZa vec vise od dvadeset i pet godina i svoje sam prve clanke o novijoj hrvatskoj povijesti objavio u “Zajednicaru”, glasilu HBZa, uz izuzetno dobru suradnju s predsjednikom g. Bernardom Luketicem, pise u svom odgovoru Ante Beljo.
SIMUN SITO CORIC, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa
Brijuni, 7. srpnja 1996. - U nedjelju je 136 sudionika Trece konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa izabralo nove clanove Izrsnog odbora HSK-a. Novi-stari predsjednik je dr. Simun Sito Coric, koji je izabran jednoglasno. Dopredsjednici su za Europu Bela Tonkovic, za Juznu Ameriku Jure Kadze, za Sjevernu Ameriku dr. Luka Milas, za Australiju dr. Ivan Marusic, tajnik je Anto Josip Sovulj, riznicar Zeljko Kovacic (Njemacka), a celnici Radnih odbora su: za kulturu, prosvjetu, sport i veze s domovinom Tamara Kisovar-Ivanda (Njemacka), za promidzbu i lobiranje Lidija Dorkin-Grahovac (SAD), za mladez Julijana Vlasic (Novi Zeland), za obnovi i ulaganje Josip Vinski (Kanada) te za humanitarnu pomoc Ivan Skratulja (Australia).
TRECA KONVENCIJA Hrvatskog svjetskog kongresa
Brijuni, 5. do 7. srpnja 1996. - Na Brijunima, u Hotelu "Istra Neptun", odrzala se TRECA konvencija Hrvatskog svjetskog kongresa na kojoj su sudjelovali Hrvati iz svih zemalja svijeta, dok se treci redoviti sastanak Sredisnjeg odbora HSK-a odrzao 3. i 4. srpnja u zagrebackom Hotelu "Palace".
Hrvatski svjetski kongres, koji ima za cilj okupljati i povezivati hrvatske udruge i ustanove izvan domovine i tako stvarati uvjete njihovog uspjesnijeg djelovanja za nedvojbene interese kako domovine tako i izvandomovinstva, od 5. do 7. srpnja 1996. na Brijunima odrzao je svoju Trecu konvenciju u hotelu "Istra - Neptun" na kojoj su sudjelovali Hrvati iz svih zemalja svijeta.
Na Konvenciji se razgovaralo o mogucnostima jos jaceg i aktivnijeg djelovanja Kongresa na svim razinama, te o svim akcijama koje Kongres ima u planu ili su pak jos u nacrtima. Kako je poznato, kongresi pojedinih drzava (nacionalni) djeluju prema vlastitim potrebama i mogucnostima kroz svoje radne odbore (RO za humanitarne djelatnosti, za obnovu i ulaganje, za kulturu, za skolstvo i veze s domovinom, za promidzbu i informiranje, te RO za mladez.) i njihova pojedinacna izvjesca (nacionalna) o djelovanju od prosle Konvencije. HSK-a. U radu Konvencije sudjelovali su i i visoki duznosnici Republike Hrvatske te ministri pojedinih resora.
Treci redoviti sastanak Sredisnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa odrzao se 3., i 4. srpnja 1996. u Hotelu Palace u Zagrebu. U radu Sredisnjeg odbora sudjelovali su predsjednici svih nacionalnih kongresa.
U sklopu Konvencije, a u organizaciji Hrvatskog informativnog centra, u cetvrtak 3. srpnja u 19.30 sati u Domu sportova, odigrala se i humanitarna nogometna utakmica izmedju Vlade RH i HSK-a kojoj je medijski pokrovitelj Vecernji List. Sav prihod s utakmice namijenjen je republickom Fondu "Zrinski i Frankopani" koji skrbi za najteze invalide Domovinskog rata. Treca konvencija Hrvatskog svjetskog kongresa s posebnom namjerom odrzala se na Brijunima kako bi se s tog mjesta skinuo stereotipni pecat "carskih otoka" i mjesta za "privilegirane", te da bi to otocje, uz prihvatljive cijene, postalo potpuno otvorena i atraktivna kongresna i turisticka destinacija.
REZOLUCIJA HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA
Sudionici IV. Konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK)
odrzane u Zagrebu od 5. do 7. srpnja 2000., koji su dosli iz raznih zemalja
svijeta gdje Hrvati i njihovi potomci zive u znacajnijem broju, donijeli su
sljedecu rezoluciju:
1. Respektirajuci novu hrvatsku vlast, izabranu odlukom
vecine nasega naroda ovim potvrdjujemo, da ce HSK i dalje suradjivati sa svim
relevantnim cimbenicima nasega naroda u cuvanju i postizanju nedvojbenih
hrvatskih interesa i vrijednosti, posebice u njegovanju potpune suverenosti RH i
BiH pred mogucim najavama stvaranja asocijacije Zapadnog Balkana i bilo kojih
drugih politickih asocijacija. Tu posebice imamo u vidu rastucu snagu HSK-a kao
jedine hrvatske udruge organizirane u tridesetak zemalja svijeta, vrijedna
iskustva tamosnjih hrvatskih Ijudi i njihovih potomaka, te sve veci utjecaj HSK-a
kao nevladine udruge s punopravnim clanstvom u UN-u.
2. Nezaobilazno je uzeti u obzir svu slojevitost hrvatskog
izvandomovinstva, od onih generacija koje vise ne govore hrvatski do onih koji
se najcesce ubrajaju u "strane radnike", kao i autohtone Hrvate. Stoga
smatramo da je nuzno da se na drzavnoj razini formira stalni strucni gremij,
koji bi proucavao i pratio hrvatsko izvandomovinstvo. Nakon svih
eksperimentiranja kroz ove godine, vrijeme je da Vlade RH i BiH, stvore i ustale
mehanizme stalnih institucija u domovini koje ce se brinuti za hrvatsko
izvandomovinstvo i koje ce mu stajati na raspolaganju.
3. Smatramo vrlo stetnim svako marginaliziranje Hrvata
izvan RH. Tu mislimo i na hrvatske prognanike iz BiH u RH, koje se niposto ne
smije dovoditi u priliku da moraju odlaziti u trece zemlje, kao i na Hrvate u
SRJ. Svjedoci smo po svijetu kako i bogate drzave imaju i te kako potrebu dobrog
odnosa sa svojim iseljenicima, i to ne samo preko kulturnih institucija, nego su
im vazni za turisticke, gospodarske, bankarske, znanstvene i druge potrebe. Uz
to, vazno je da se nikakve odluke o Hrvatima u drugim drzavama ne donose bez
savjetovanja s njima. Mi smo za sve razumne mjere stednje koje se poduzimaju,
ali je vrlo stetno zatvarati hrvatska diplomatska predstavnistva upravo u nekim
mnogoljudnim hrvatskim sredinama. Stednja kao motivacija tog postupka malo kome
zvuci uvjerljivo!
4. Na sljedecem popisu stanovnistva RH, nuzno je popisati
Hrvate i njihove potomke izvan domovine. Mozda bi pri popisu rodbina u domovini
upisivala svoje u tudjini, ili bi se mogao pronaci neki jos bolji nacin za to.
5. Zabrinjava nas sadasnje smjenjivanje djelatnika i
gasenja sluzbenih institucija za suradnju sa Hrvatima izvan domovine pa trazimo
da drzavne ustanove pocnu praviti nacionalne programe za povratak iseljenika
koristeci se pozitivnim iskustvima iz Izraela i Irske. Ta dosad su se u Hrvatsku
iz inozemstva vracali samo oni koji su sami sebi sve mogli osigurati.
6. Sto se tice hrvatskih predstavnika izvan domovine u
Hrvatskom drzavnom saboru bilo bi najdjelotvornije, da Hrvati po pojedinim
kontinentima i po zemljama visoke koncentracije hrvatskih iseljenika sami biraju
izmedju sebe one koji ce nadstranacki najbolje prenositi njihove interese, ali i
ostala dobra iskustva u domovinu kroz Hrvatski drzavni sabor. Takodjer je vazno
ukljucivati sposobne Hrvate izvan domovine da djeluju u hrvatskim diplomatskim i
drugim institucijama.
7. Treba bez otezanja uciniti ono sto prakticiraju druge
zemlje, tj. da drzavljani RH i BiH s boravkom izvan nje dobiju mogucnost
dopisnog glasovanja, jer zbog razdaljina, ono bi ih oslobodilo od poznate
dosadasnje diskriminacije na izborima. Uz to, uistinu je nemoralno i
nedemokratski prijetiti i svetiti se s pozicije vlasti Hrvatima izvan RH sto su
ono svojih malo glasova na izborima dali ovoj, a ne onoj stranci.
8. Pojedinci aktualne hrvatske vlasti cesto nas
ponavljanjem fraze o deset mracnih, izgubljenih godina, ogorcuju porukom da je
hrvatski narod gubitnik zato sto je doslo do stvaranja hrvatske države i da
treba nastaviti tamo gdje smo bili u vremenu prije nje. Zabrinjavaju nas i ocite
nejasnoce u sluzbenom prezentiranju i cuvanju nacionalnih interesa, rastakanje
temeljnih vrijednosti na kojima je stvorena hrvatska drzava obezvrjedjivanje
zasluga onih koji su najvise dali za njeno ostvarenje, tj. braniteija i invalida
domovinskog rata. U tom nas kontekstu posebice razocarava aktualno stjeravanje u
sutnju ili pokusaji totalne demontaze osobe i djela glavnog predvoditelja
stvaranja hrvatske drzave, predsjednika dr. Franje Tudjmana. Zabrinjava nas sto
ima znakova da se vraca organizirani sustav denunciranja, tajno skupljanje
klevetnickih "saznanja" i smjenjivanja Ijudi zbog "politicke
nepodobnosti". Ocito, bez nekih vodecih u hrvatskoj vlasti, medije ne bi
toliko preplavile ceste diskvalifikacije Ijudi, a sto onda skrece pozornost s
rjesavanja glavnih problema u drustvu.
9. Molimo hrvatske vlasti da ucine sve sto je u njihovoj
moci, kako bi trojica dugogodsnjih hrvatskih politickih zatvorenika u SAD sto
prije ugledali svoju domovinu, te da bi se hrvatske zatvorenike u Den Haagu, kao
i one koji bi jos mogli biti optuzeni, zastitilo od samovolje i igre politickih
interesa svjetskih mocnika.
10. Zbog humanitarnih razloga i krsenja Ijudski prava,
potrebno je da Vlada RH ispita ratne zlocine pocinjene u mirno doba od svibnja
1945. do 1947. godine, da se grobovi i grobnice identificiraju i da se
pocinitelji privedu javnom sudjenju i kazne po zakonu. HSK si zadrzava pravo
zapoceti taj postupak preko mjerodavnih medjunarodnih institucija, ako Vlada RH
ne poduzme potrebne mjere.
11. lako se Hrvatska nalazi u teskoj gospodarskoj krizi,
nuzno je napraviti dugorocni plan povratka barem glavnice svim ostecenim
stedisama u hrvatskim bankama. Razlog je opravdan: drzava nas je i sluzbeno
preko svojih predstavnika nukala da stedimo u hrvatskim bankama, a njena tijela
nisu ni stručno ni redovito nadgledala rad novcanih institucija.
12. U zakljucku, HSK poziva sadasnju hrvatsku vlast da
osigura kontinuitet kontakta s Hrvatima izvan domovine i suradjuje s njima, tako
da hrvatsko izvandomovinstvo ne bi moralo od nule graditi odnose sa svakom
novoizabranom hrvatskom vlasti i umjesto poboljsanja, dozivljavati stagnaciju
plodnih odnosa nakon svake promjene politickih struktura.
Sudionici IV. Konvencije HSK-a
Zagreb, 7. srpnja 2000.