|
Vijesti
Saturday, February 27, 2010 Restauracija surovosti Elia Patricia Pekica Pagon
Hrvatski informativni centar Hrvastko slovo, 26. veljace 2010.
Elia Patricia Pekica Pagon
PRO PATRIA
Ljude koji su u komunistickom sustavu neutemeljeno ubirali korist i uzivali povlastice pogrdno smo zvali komunjarama. Danas su njegovi najveci “neprijatelji”, a u biti im se svuda poput najljepseg sna pricinja restauracija komunizma. Ti isti kameleoni katkad znaju vidjeti i restauraciju fasizma, pogotovo kada netko iskreno iskaze svoje domoljublje i kada Hrvatska pokusava istaknuti svoju bogatu kulturnu bastinu i hrvatske tradicijske vrijednosti. Kada ce netko od nasih vrlih restauratora konacno progovoriti o, primjerice, restauraciji kvalitetnog i dostojanstvenog zivota hrvatskih gradjana? Ili, kada ce netko progovoriti o renesansi pravih drustvenih i kulturnih vrijednosti.
U trenutcima u kojima se pokusavamo definirati kao ponosan narod i konacno pronaci svoj put u bolji zivot, uvijek se javi neka nova vidjelica nekog novog ukazanja fasizma te ga se domino efektom pronalazi u svemu. A, ono sto je najgore, mnogi mediji upravo tim trovacima po sistemu mikrofon je vas, daju najvise vremena i prostora. Zivimo od jedne do druge toboznje restauracije nekih minulih vremena koja se, na zalost, svih onih koji ih svojim imaginarnim ukazanjima pokusavaju dozvati ipak ne ce vratiti. Na zalost svih tih slabovidnih i neuspjelih huskaca koji ubiru korist za sebe, malo iz proslih, malo iz sadasnjeg sustava, te iz ciste zabave pokusavaju otrovati nase drustvo, i na srecu svih nas koji ne trebamo njihove povijesne naocale i koji zivimo u sadasnjem vremenu, postujuci sve ono sto je vrijedno te osudjujuci svaku nepravdu, sve te restauracije postoje samo u njihovim glavama.
Kada ce netko od nasih vrlih restauratora konacno progovoriti o, primjerice, restauraciji kvalitetnog i dostojanstvenog zivota hrvatskih gradjana? Ili, kada ce netko progovoriti o renesansi pravih drustvenih i kulturnih vrijednosti, to doista ne znam. Kada ce netko pozeljeti restaurirati stanje nase blagajne i time sprijeciti bankrot H.d.d.-a? Prema najnovijim statistickim podatcima Zavoda za zaposljavanje prvi put nakon travnja 2006., broj nezaposlenih premasio je brojku od tristo tisuca i sada iznosi 309.562. U odnosu na sijecanj 2009. nezaposlenost je porasla cak za 21.7 posto. Na prvom mjestu po broju nezaposlenih je Splitsko-dalmatinska zupanija s 38.663 nezaposlena ili 12.5 posto. Na drugom mjestu je grad Zagreb s 35.868 ili 11.6 posto nezaposlenih.
Najmanje nezaposlenih ima Licko-senjska zupanija s 3.609, odnosno 1.2 posto. Osoba s visokom strucnom spremom na Zavodima za zaposljavanje ima 40 posto vise u odnosu na proslu godinu. Prognoze ekonomskih strucnjaka nisu blistave. Do kraja ove godine ocekuje se novih 115.000 nezaposlenih gradjana Hrvatske. O hrvatskom dugu, na zalost, ne mozemo preciznije govoriti, jer nitko ni ne zna koliko on uistinu iznosi. Ovdje nije nevazno podsjetiti da u hrvatskom javnom sektoru trenutno radi cak 8.7 posto stanovnika (u apsolutnim brojkama to iznosi oko 387.000), sto je znatno vise nego sto je to u nekim razvijenijim zemalja.
Promatrajuci ovu predstavu razmetanja novim dugovima i neutemeljenog razbacivanja proracunskih sredstava, mozemo samo zakljuciti da joj se, kako stalno upozorava Slavko Kulic kraj ne nazire, da izlaza iz tog kazalista nema i da smo prisiljeni i dalje pljeskati necemu sto nam se nimalo ne svidja. Bilo bi divno kada bi taj proracun bio jedan veliki bunar bez dna iz kojeg bi se mogli napojiti svi, ali vecini je nemoguce doci na red uz toliko zednih usta odabranih „majstora“. Zao mi je ljudi koji se naivno medjusobno svadjaju i vrijedjaju zbog nekih novaca kojih ionako vise nema, pa se na forumima dijele na domovinske Hrvate i dijasporu i tko zna na sto sve ne. Siju jedni na druge toliku mrznju da je to grozno gledati, slusati i citati.
Dovoljno je zakljuciti kako su svi oni zajedno u jednoj velikoj zabludi. Europa nije daleko, kakva god ona bila, svidjala se ona nama ili ne. Ona ima svoje zahtjeve, a nasa je vanjska politika cvrsto usmjerena upravo ka njoj. Ako nam je to doista put, tada bismo se morali pripremiti na znatne promjene koje ce u toj istoj Europi jednoga dana tesko pasti svima onima koji danas sjede tamo gdje im nije mjesto. Tada vise sigurno uvjeti za zaposljavanje u javnom i privatnom sektoru ne ce moci biti nepotizam i nekompetentnost. Nadajmo se da ce tada, ako nista drugo, barem znanje i strucnost doci na svoje.
Svi oni koji su evidentno nesposobni, trebali bi vec jednom nestati s hrvatske politicke scene. Zelimo da svi osjete jednaki teret krize u kojoj se trenutno nalazimo i koja jednoga dana mora proci. Ne zelimo povlastene medju nama, ma tko oni bili, jer to radja podvojenost i nesnosljivost medju ljudima. No, bez obzira na sve drustvene nepogode kojima danas svjedocimo, jedno je sigurno: tesko da cemo u svemu tome ikada vidjeti restauraciju bilo kojeg od brojnih totalitarnih sustava iz ropotarnice povijesti, jer rijetko je koji sustav bio toliko “kreativan” u svom razornom djelovanju na zivotni standard i kvalitetu zivota nasih ljudi kao ovaj danasnji. To je restauracija zivotne surovosti kakvu nismo sanjali ni u najstrasnijim snovima, surovosti koja je oduvijek postojala na svijetu, samo su je razlicita povijesna razdoblja zvala drukcijim nazivima.
Zalosno je promatrati nase drustvo koje se danas dijeli na zaposlene i nezaposlene, na ljude iz javnog i privatnog sektora, na ljude koji vjesto koriste propuste u pojedinim zakonima i na ljude zeljne ucinkovitog zakonodavstva, na zakonima zasticene i tim istim zakonima obespravljene ljude. Kada se sve to zbroji, dobivamo pricu bez pocetka i kraja, zagonetku bez rjesenja, drzavu u kojoj sve ono sto je lose postaje pravilo, a sve ono sto je dobro postaje iznimka koja potvrdjuje to pravilo.
Hrvatski informativni centar
http://www.hic.hr/
|
Related Articles
View photos
Print article
|
