|
Vijesti
Saturday, February 27, 2010 Ustavni progon BiH Hrvata Mate Kovacevic
Hrvatski informativni centar Hrvastko slovo, 26. veljace 2010.
Mate Kovacevic
Zbog neravnopravna polozaja u Bosni i Hercegovini, a sad politicki napusteni i zakonski diskriminirani u Hrvatskoj, hercegbosanski Hrvati su prisiljeni na teritoriju, koji je vecinski u njihovim rukama, formirati vlastitu federalnu jedinicu. Neki su mediji, nakon visegodisnje mrznje prema Hercegovcima, naglo stali u njihovu navodnu zastitu, ali ne radi zalaganja za njih, nego radi svaljivanja krivnje na Zagreb i Tudjmana. Ustavni progon hercegbosanskih Hrvata iz Republike Hrvatske, sto ga je godinama poticala uglavnom oporbena politicka elita, a na posljetku prihvatila i Vlada, donijet ce nevolje ne samo Hrvatima, koji su ostali izvan granica maticne drzave, nego i samoj Republici Hrvatskoj.
Zbog neravnopravna polozaja u Bosni i Hercegovini, a sad politicki napusteni i zakonski diskriminirani u Hrvatskoj, hercegbosanski Hrvati su prisiljeni na teritoriju, koji je vecinski u njihovim rukama, formirati vlastitu federalnu jedinicu. Bosnjacka ratna politika i poslijeratni sarajevski unitarizam potisnuli su Hrvate iz mnogih dijelova sredisnje Bosne pa ce im teritorij od Drvara preko Mostara do Stoca ostati jedina uporisna tocka. Nakon diskriminirajucih odluka u Hrvatskom saboru njihove opravdane zahtjeve mogu trenutno cak i zaustaviti sarajevski i medjunarodni pritisci, nu teznje naroda nikad ne ce sprijeciti pa ce svako demokratsko ocitovanje volje ici u prilog njihovu osamostaljenju.
Prekogranicno neprijateljsko raspolozenje te stalni bosnjacki pritisci prisilit ce hercegbosanske Hrvate da vlastite probitke usklade s Republikom Srpskom, a njihov nerijesen status u BiH do unedogled ce otezati mozebitni ulazak ove zemlje u Europsku uniju. Dogovor s Republikom Srpskom ojacat ce legitimne teznje obaju krscanskih naroda da se izvuku ispod bosnjacke, dakle muslimanske dominacije. Tim savezom, koji na sirem regionalnom planu, naravno ide u prilog Srbiji, znatno bi podigao strateski ugled Beogradu, koji bi prakticno u svom okruzenju imao muslimansku drzavicu. Dakle, upravo polozaj koji ratom nije uspio izboriti.
Osim pacifikacije Bosnjaka, koji su zbog sve utjecajnijega fundamentalizma postali ozbiljnom prijetnjom Europi, u mnogo cemu bi se promijenio i geostrateski polozaj Republike Hrvatske. Osim maloga muslimanskog otocica oko Bihaca, Hrvatska bi na svojim ionako dugim granicama imala Srbiju, Republiku Srpsku i hercegbosanske Hrvate, koji, ako zele opstati moraju cuvati svoj vlastiti probitak, a to je savez s Republikom Srpskom i Srbijom. Kako u prijepornim pogranicnim dijelovima Republike Hrvatske zivi srpska manjina, koja je teritorijalno, etnicki, gospodarski i kulturno naslonjena na Republiku Srpsku u buducnosti bi mogle rasti tenzije za regionalnim, a kasnije, vjerojatno i teritorijalnim povezivanjem. Buduci da Srbija, ali i Republika Srpska imaju snazna politicka uporista u mnogim sredistima Europske unije Hrvatska bi se u slucaju bilo kakvih prijepornih pitanja mogla naci u vrlo nezavidnu polozaju.
Ne treba ispustiti iz vida ni cinjenicu koliko je Srbija strateski ojacala izgradnjom ruskoga plinovoda Juzni potez, kao i snaznom udjelu ruskoga kapitala u svim vaznijim gospodarskim granama u Republici Srpskoj. Odluke Hrvatskoga sabora o izgonu hercegbosanskih Hrvata iz Republike Hrvatske prati snazna medijska potpora, a ta se propaganda o navodnoj pljacki drzavnoga proracuna, socijalnim davanjima i beskrajnoj financijskoj pomoci sustavno prelijeva u sve narodne slojeve pa neupuceni narod krivnju za vlastiti bijedan polozaj, u potrazi za zrtvenim janjetom krivca pronalazi u hercegbosanskim Hrvatima. To sljepilo dugorocno ce omoguciti bilo koji prodor s istoka, a ucijenjenoj Hrvatskoj, koja ionako ne vidi gdje se nalazi, tek ce pruziti zadovoljstvo, kako su joj za jos jednu povijesnu nedacu krivi Hercegovci. U medijskoj histeriji najdalje su otisla glasila u rukama inozemnoga kapitala, koja ionako vode politike svojih gospodara.
Neki su posljednjih dana, ocito osokoljeni Vladinim najavama, nakon visegodisnjeg rasipanja mrznje prema Hercegovcima, naglo stali u njihovu navodnu zastitu. Nu motiv tog naglo probudjena pokroviteljstva, nije zalaganje za jednakopravan polozaj Hrvata u BiH, nego novi poticaj da se krivnja za nevolje hercegbosanskih Hrvata svali na cjelokupnu politiku Zagreba, a posebno na politiku Franje Tudjmana, koji je u Daytonskom sporazumu ugradio obrambeni mehanizam kroz posebne veze izmedju Republike Hrvatske i Federacije BiH. Nu taj sporazum su suspendirali Ivica Racan i Stjepan Mesic, a na njegovoj provedbi nisu inzistirale ni postracanovske vlasti. U pozadini ovakvih optuzaba skriva se opravdavanje bosnjackih zlocina nad Hrvatima u sredisnjoj Bosni i dolini rijeke Neretve, a koji su planski izvedeni, kako bi bosnjacki politicki vrh, nakon sto je u ratu izgubio teritorije od Srba, manjak prostora nadoknadio od Hrvata. Nu od ovakve politike, koju desetak posljednjih godina vode hrvatske vlasti, na kraju ce najmanje koristi imati sami Hrvati, ali i Bosnjaci.
Hrvatski informativni centar
http://www.hic.hr/
|
Related Articles
View photos
Print article
|
