|
Vijesti
Saturday, February 27, 2010 Prof. dr. sc. Andrija Hebrang, predsjednik Kluba zastupnika HDZ: Hrvatska desnica pobjedjuje samu sebe!
Hrvatski informativni centar
Hrvatsko slovo, 26. veljace 2010.
Nenad Piskac
Razgovor,
Dr. Andrija Hebrang, predsjednicki kandidat na proteklim izborima i predsjednik Kluba zastupnika HDZa, otvoreno govori o Ustavu, Sanaderu, Mesicu, Josipovicu, o proteklim predsjednickim izborima, desnici i ljevici, odnosima u HDZ-u, koaliciji s SDSS-om…
Pred nama su ustavne promjene. Je li u opasnosti sadasnji clanak 141 Ustava?
Clanak 141. Ustava je posljedica nasih teskih povijesnih iskustava suzivota s tzv. jugoslavenskim narodima. Krvava povijest ponovila se i u Domovinskom ratu, pa smo pouceni iskustvima unijeli u stavak 2. toga clanka, zabranu pokretanja postupka udruzivanja Republike Hrvatske u sveze s drugim drzavama koje bi dovelo, ili moglo dovesti, do obnavljanja jugoslavenskog drzavnog zajednistva, odnosno neke balkanske drzavne sveze u bilo kojem obliku. U predstojecim izmjenama Ustava ove odrednice se ne ce mijenjati, jer bi to znacilo negaciju svih hrvatskih zrtava za slobodu, ukljucujuci i dvadeset tisuca zivota polozenih u Domovinskom ratu. Iako se nalazimo u povijesnom trenutku u kojemu se obezvrjedjuju sve domovinske vrijednosti, vodeca politicka koalicija to nikada ne bi dopustila. To bi znacilo gazenje temelja naseg politickog programa. Zelim se nadati da danas u Hrvatskoj vise nema stranke koja bi podrzala bilo kakvu obnovu zloglasne jugoslavenske tamnice.
Koji su zapravo razlozi za promjenu Ustava?
Ustav zelimo mijenjati tako da nam omoguci referendum i ulazak u Europsku uniju. Mislim da je to od velike vaznosti za Hrvatsku, jer pripadamo europskoj civilizaciji cija smo istocna vrata stitili stoljecima. Clanstvo u EU je vazno i za nas gospodarski oporavak, jer u te zemlje izvozimo 80 posto nasih proizvoda, a iz europskih zemalja dolazi 90 posto nasih turista. Ne na kraju, razlog potrebe ulaska u europsko udruzenje je i prihvacanje njihovih pravnih, civilizacijskih ali i demokratskih nacela. Koristim priliku upozoriti na opasnost koja vreba iz svih asocijacija. To je mogucnost gubitka nacionalnog identiteta, osjecaja drzavnog i drzavotvornog zajednistva. Te kvalitete druge su europske zemlje zadrzale i njeguju ih, jer Europska unija nije topionica naroda i narodnosti, nego drustvo ravnopravnih. Nazalost, sadasnja politika i najveci dio javnosti ne razumije sto znaci zadrzati vlastite tradicionalne vrijednosti u novoj uniji. Tome aktivno pridonose lijevo orijentirani mediji kao i svi oni koji niti danas jos ne osjecaju vrijednost pripadnosti drzavnoj zajednici. To vidim kao glavni nas problem u novim integracijama.
Vec smo nekoliko puta mijenjali Ustav. Mijenjamo li ga precesto?
Ceste promjene Ustava pokazuju kako ne znamo cijeniti temelje svoje drzave. Trebamo uciti od zemalja koje to znadu, pa mijenjaju svoje ustave jednom u nekoliko desetljeca. U nas je bilo zlouporabe politicke vlasti dobivene na izborima. Tako je Racanova koalicija pridobila i neke desne stranke i tako stekla dvotrecinsku vecinu za izmjenu Ustava. Sramotno je da su i politicari desne orijentacije glasovali za ukidanje Dana drzavnosti 30. svibnja, a novi datum nikada narod nije prihvatio. Tako smo danas jedina zemlja u Europi i sire, u kojoj da Dan drzavnosti nema zastava na nasim kucama. Mnogi nam se zbog toga rugaju i ismijavaju nase postivanje drzavnosti.
Prilikom te promjene Ustava izmijenjen je i naziv nasega Sabora, tako da je izbacena rijec “drzavni”, iako ju u svojem nazivu imaju brojni parlamenti. Sve je to politicko obracunavanje s drugom, domoljubnom opcijom i sramota je da se u te svrhe upotrebljava Ustav kao temeljni pravni akt drzave. Nadam se da je ova promjena Ustava posljednja za duze razdoblje. Nazalost, i prilikom ove promjene neki nastoje dobiti politicke poene i suziti mogucnost glasovanja Hrvatima izvan Hrvatske na minimum, ako vec ne mogu to pravo ukinuti. Sadasnje odugovlacenje s donosenjem promjena Ustava uzrokovano je bas s tim koristenjem prilike za promicanje politickih interesa. Sva je sreca da takve inicijative nisu dolazile u vremenima kada smo branili svoju neovisnost i slobodu, jer bi povijesni rezultat bez iseljene Hrvatske bio sigurno drugaciji.
Mesic kaze kako je tijekom svoja dva mandata bio "cvrsta tocka politickog sustava". Kakva je Vasa ocjena njegova mandata?
Kada govorim o Mesicevim mandatima svjestan sam da zastupam manjinsko misljenje, jer su ga biraci birali dva puta uzastopce za predsjednika Hrvatske. On nije politicar po mojem ukusu, jer je politicki prevrtljivac koji je promijenio cetiri stranke, prema potrebama. Pokusao je parlamentarni udar 1994. godine, kada je trecina zemlje bila okupirana i kada smo poceli pripremati Oluju. Da je uspio nikada ne bismo oslobodili Hrvatsku. Nije htio razgovarati s generalima, koji su taj razgovor trazili jer im je bio vrhovni zapovjednik, pa su odabrali javni istup. Ponavljam, nakon sto su ga trazili za sastanak, kao i predsjednika saborskog odbora za obranu. Naisli su na zid sutnje. Njihov javni istup, u kojemu su izrazili strah na zaborav stvaranja drzave, Mesic je iskoristio za politicki obracun i umirovio ih je. Jos gore – sada pise kako se je bojao generalskog puca! Pa zar bi drzavu rusili oni koji su je stvarali?
Mesicu se ne moze osporiti nekoliko uspjeha u medjunarodnoj afirmaciji Hrvatske. No povijest ce pokazati da je od toga daleko vaznija njegova stetna uloga u negiranju drzavnog zajednistva, kako na razini drzavnih simbola tako i sadrzajno. Ostati ce jedinstveni primjer predsjednika koji nije isao na grob svog prethodnika bez kojega ne bi bilo ni drzave niti Mesica kao predsjednika. O pricanju neukusnih viceva o svom prethodniku ne cu niti govoriti, osudu ce dati povijest. Dodamo li tome njegovo uplitanje i zlouporaba obavjestajnog aparata, lobiranje za pojedine tajkune koji su financirali njegove kampanje a sto je i sam nedavno priznao, svadju sa Crkvom, vrijedjanje nekih novinara, prijetnju oruzanom intervencijom u drugu drzavu – mislim da je u svojih deset godina vise razgradio nego stvorio. Nazalost, podrzavajuci svog nasljednika osigurao je nastavak slicnoj politici. Nadam se u umivenijem obliku.
Mnogi se slazu s ocjenom o tome da ste vi bili predsjednicki kandidat HDZ-a umjesto Mate Granica, Mesic nikad ne bi bio predsjednikom. Je li itko, osoba ili stranacko tijelo odgovarao u HDZ-u, ili podnio ostavku, zbog toga sto je donosio krive politicke poteze i time omogucio politickim protivnicima da u proteklom desetljecu od Hrvatske kao regionalne sile napravi lokomotivu Zapadnog Balkana medjunarodno optuzenu za "zajednicki zlocinacki pothvat"?
Nikada nisam bjezao od politicke odgovornosti i prihvacao sam duznosti koje su mi se cinile vazne za boljitak Hrvatske. Prije deset godina jedna skupina clanova HDZ-a je prikupila predvidjeni broj potpisa i htjela me kandidirati za predsjednika drzave. No tadasnji unutarstranacki sukobi eliminirali su moju kandidaturu na krajnje birokratski, rekao bi boljsevicki nacin. Sudionici kandidacijskog skupa se sjecaju kako se je javila doktorica Vesna Bosanac da podnese moju kandidaturu i potpise. Drago Krpina joj nije dao govoriti jer je rekao da je rok za kandidaturu – prosao! Na upit gdje je to napisano, rekao joj je da to stoji u poslovniku.
Sve bi bilo dobro da taj poslovnik nismo dobili na stolcima u dvorani u kojoj se je odrzavao zbor, a kojega nije niti bilo na svim stolcima! Nisam mogao otrpjeti takve uvrjede prema heroini Domovinskoga rata, izasao sam za govornicu i cestitao reziserima prijevare upozoravajuci ih sto ce se dogoditi. Zavrsio sam govor recenicom koju je izgovorio Sokrat na samrti, primjenjujuci ju na politicki zivot: “Ja sada odlazim u politicku smrt, a vi u politicki zivot. Tko je pri tome bolje prosao, zna samo gospodin Bog!”. Danas, nakon dva Mesiceva mandata, znam tko je bolje prosao.
Bili ste predsjednicki kandidat HDZ-a na nedavno odrzanim izborima. Tko Vas je zapravo minirao kao predsjednickog kandidata? Ima li HDZ u vrhu stranke jos prikrivenih krtica i spavaca?
Bolje receno, bio sam kandidat samo dijela HDZ-a. Dobio sam samo oko trecine glasova moje stranke. Kao sto je poznato, u utrku su ubacena cak tri bivsa HDZ-ova ministra (Vidosevic, Primorac i ja). Njih sam pobijedio, ali su oni uzeli glasove koji su mi trebali za konacnu pobjedu. Po njihovom utrosku novca za kampanju, a potrosili su pet puta vise nego sto sam ja imao, vidi se da su bili dobro financirani. Sigurno nisu niti pomislili da bi mogli pobijediti, njihova je dobro stimulirana uloga bila uzeti desne glasove. Taj dio odradio je, uz ostale, i dio moje stranke. Javno sam obojicu pozvao na unutarstranacke izbore, Primorac kao clan Predsjednistva odbio je tu mogucnost na licu mjesta rekavsi da nije zainteresiran za Pantovcak. Vidosevic nije niti odgovorio.
Nazalost, tadasnji pocasni predsjednik stranke Sanader nije htio iskoristiti svoj autoritet i pozvati ih na stranacki posluh, sto je mnogima bio znak njegove potpore. Dodamo li k tome i nedemantirane novinske tekstove da Sanader podrzava zapravo Bandica, slika je cjelovita. Neslogu desnice poduprli su oni medijski reziseri koji bi ucini sve za jos jedan lijevi mandat na Pantovcaku, a taj su cuspajz zacinili autori tzv. politickih anketa koji su mi davali peto do sesto mjesto, a nikada nisu komentirali kako to da sam osvojio trece. Odradili su svoj politicki posao pa vise o tome ne brinu.
Moram zakljuciti opis stanja na hrvatskoj desnici i kandidiranjem jos dva kandidata toga predznaka. To je ponajprije Miroslav Tudjman, koji je osvojio oko 4 posto (meni je za drugi krug nedostajalo 2 posto!) i tako presudio da se bista njegova oca niti u ovom mandatu ne nadje na Pantovcaku! A dva posto je uzeo i Josip Jurcevic, koji je s time mogucu bitku za vracanje casti zrtvama komunistickih zlocina pretvorio u neostvarivu teoriju. Sve to dokazuje moju tezu, da desnica u Hrvatskoj pobjedjuje uvijek sama sebe. Pa ipak, nije mi zao sto sam prihvatio kandidaturu moje stranke. Kada sam vidio dva ljevicara u finalu, nikada si ne bih oprostio da nisam pokusao.
Ovako, odlazim mirne savjesti. Doduse, s dvije teske neizljecive rane. To je moj poraz u Bosni i Hercegovini, gdje sam proveo dobar dio rata 1992. godine a nakon rata pokrenuo vecinu projekata za Hrvate u toj drzavi. Porazen sam od kandidata koji se tada nije niti usudio otici u svoj zavicaj i pomoci svom narodu kada mu je bilo najpotrebnije, nego se skrivao u Zagrebu. Steta da je razvrgnut brak Hrvata iz susjedne drzave i HDZ-a u Hrvatskoj. Mislim da smo ucinili puno dobrih stvari na obostranu korist. Druga neizljeciva rana mi je poraz u Vukovaru, za koji sam tijekom rata ucinio puno, a nakon rata doveo velike projekte kao sto su gradnja poliklinike, spomen obiljezja u bolnici i kompletna obnova vukovarske bolnice heroja. Pobijedili su me oni koji u ratu za Vukovar nisu ni prstom maknuli. A poslije rata financirali su samo pojedince a ne sustav. Gdje su bili dok smo opskrbljivali Vukovar, slali osoblje u bolnicu, izvlacili 104 ranjenika koji bi inace zavrsili na Ovcari... ali ne treba plakati, vecina pobjedjuje. Za Hrvatsku je vazno da je zadovoljna vecina, a ne pojedinci.
Poslije gubitka u prvom krugu izjavili ste da se na Pantovcak penje jedan krak korupcijske hobotnice. Na koga ste mislili, na Josipovica ili Bandica?
Kada sam to rekao, mislio sam na brojne afere koje se vezu za obojicu a nisu u javnosti obrazlozene. Ne zelim ih komentirati, jer nisu pokrenuti nikakvi postupci, ali nisu niti uvjerljivo demantirane. Ne mogu zamisliti na Pantovcaku osobu koja ne postuje sudske odluke, ima veliko bogatstvo koje se ne moze obrazloziti drzavnim placama. No vrijeme otkriva sve tajne, pustimo mu konacnu ocjenu. No sumnje ostaju dok se ne pruze argumenti. To je dovoljno da potice i druge na slicne postupke.
Je li krak korupcijske hobotnice stanovao na Pantovcaku u ovom desetljecu?
Sumnje na korupciju u tom dijelu politickog vrha ostavljaju podaci o nagovaranju za kredite poduzetnicima, namjestanje najuzih clanova obitelji na unosne polozaje, umijesanost u privatizaciju devedesetih, neprimjereno mijesanje u neke istrage, politiziranje nekih javnih nabavki umjesto prijavljivanja... kada sazriju odgovarajuce institucije, papiri ce iznijeti istinu. Cvrsto vjerujem u to.
Mnogi se slazu u ocjeni da je zapravo HDZ znatno pridonio izbornoj pobjedi Ive Josipovica, Sanaderovim bijegom, nametanjem Vas kao kandidata i iznenadnim pojavljivanjem u stranci izmedju dva izborna kruga u trenutku kad je Bandic sustizao Josipovica, zatim vasom izjavom o kraku korupcijske hobotnice te usutkavanjem predsjednice Kosor onih hadezeovaca koji su se usudili javno reci da ce u drugom krugu glasovati za Bandica, da i ne spominjemo tajanstvene kandidature Primorca i Vidosevica…?
O tome sam vec govorio, no mislim da neke stvari treba objasniti. Tocno je da je Sanader odbio javno pozvati do tada HDZ-ove clanove kandidate na unutarstranacke izbore, kao sto je istina da nije javno demantirao price o tihoj potpori Bandicu. To je uzbunilo dio clanstva a rezultat je poznat. Ne samo da je poznat, nego se je mogao i pretpostaviti. Stoga sam u polovici kampanje pred predsjednistvo stranke stavio pitanje odustajanja, jer je bilo jasno da medju clanstvom vlada zbrka i podjela interesa. No Predsjednica stranke Jadranka Kosor dala mi je jasnu podrsku, bila je sa mnom na nekoliko vaznih skupova i TV nastupa, odrzala govore na najvecim skupovima.
Cijelo predsjednistvo osim Marija Zubovica dalo mi je bezrezervnu podrsku, svi su bili na mojim velikim skupovima i drzali govore. Na terenu je bilo svacega. Niz HDZ-ovih nacelnika i gradonacelnika pojavljivali su se u javnosti s Milanom Bandicem, ocito iz racunice. Veliki dio Crkve bio je uz njega. Sudionici privatizacije iz ranih devedesetih, kada je Vidosevic bio ministar gospodarstva i zaduzio mnoge, vracali su mu dug. Ponavljam, sve je to bilo jasno daleko prije izbora, ali nisam odustao jer samo htio uloziti cijeloga sebe da mi savjest bude mirna. Izbori su pokazali, na moju zalost, da je moja vizija europske i ponosne Hrvatske izgubila.
Bez obzira na sve okolnosti, vecina nije prihvatila opciju vracanja drzavnog i drzavotvornog ponosa, barem na razinu koju njeguju clanice EU, ozivljavanje osjecaja drzavnog zajednistva, njegovanje nasih tradicionalnih vrijednosti, postivanje Crkve i obiteljskog zivota, postivanje vlastitih drzavnih simbola i datuma, vracanje narodnog ponosa i dostojanstva, a sve to zato da bi stvorili zajednicku energiju za borbu protiv kriminala i ostvarenje gospodarskih uspjeha i visokog standarda kroz podizanje konkurentnosti hrvatskih proizvoda i proizvodnje. Vecina je glasovala za drugacije opcije i ja to postujem. Jedini sudac na izborima su biraci, nisu mogli oni pogrijesiti, mogao sam samo ja iznjedriti program koji oni ne prihvacaju. Politicar iz poraza mora izvuci zakljucak, ne biraci.
Na Josipovicevoj su strani tijekom kampanje uz evidentno navijanje medija, bile i drzavne ustanove poput Predsjednika Republike, DORH-a, DIP-a, a sad se sam pohvalio da je koristio i usluge Sase Perkovica, savjetnika za nacionalnu sigurnost Predsjednika Republike? Je li to pravi karakter njegove "nove pravednosti"?
Ne mogu razumjeti da se netko zalaze za pravednost, a koristi parainstitucije za svoju obranu. Tadasnji kandidat a sada predsjednik nije smio za svoju zastitu zvati predsjednika drzave, jer je s time pokazao svoj privilegirani politicki polozaj. S druge strane, ni Mesic niti njegov savjetnik Perkovic nisu se smjeli operativno mijesati u obavjestajnu zajednicu jer je to dokaz njezine politizacije. Josipovic se za obranu od kleveta kao gradjanin smio obratiti samo policiji. Ovako, imao je vjetar u ledja. Pomagali su mu i mediji, jer su organizirano krenuli u akciju za lijevi Pantovcak. No ipak, nakon ovih izbora ljevici treba cestitati. Oni se nisu dali usitniti poput desnice, i to od onih koji su kroz predsjednicke izbore ostvarivali svoje osobne interese, materijalne ili politicke.
Ljevica je bila mudra, podrzala je jednog izglednog (Josipovic) i dijelom dva manje nezgledna kandidata (Bandic, Pusic). Nasuprot tome, desnica je podrzavala tri bivsa ministra HDZ-a, Miroslava Tudjmana, Josipa Jurcevica a dijelom i ljevicara Milana Bandica. Ovaj posljednji pred izbore glumi desnicu, iako kao gradonacelnik niz godina nije sagradio u Zagrebu spomenik dr Franji Tudjmanu, ukinuo je trg Hrvatskih velikana ali ne i Trg marsala Tita, vratio Trg zrtava fasizma ali ne i imenovao Trg zrtava komunizma... Politicar koji vozi lijevo, a zmiga desno. Konacni rezultat kandidata je tri na ljevici i sest na desnici. Dovoljno za prognozu rezultata izbora. Ljevica je samo iskoristila neslogu, egoizam i politicki diletantizam desnice uzivajuci u onoj “divide et impera”, samo ovaj put je desnica za njih sama odradila posao. Je li nesto i naucila?
Ivo Josipovic zaboravio je na svecanoj prisezi "Hrvatsku", ostala mu je samo "republika", a njegov prethodnik na svecanu binu nije postavio ni drzavnu ni svecanu predsjednicku zastavu, sto je zakonska obveza. Sto se to dogadja s institucijom Predsjednika Republike?
Nazalost, instituciju predsjednika drzave kao i sam osjecaj drzavotvornosti razgradjivao je Mesic a slicnu perspektivu najavio i Josipovic. Inauguracija, ili lijepa hrvatska rijec ustolicenje, obiljezeno je izbacivanjem drzavnih i drzavnickih simbola. Mirando Mrsic, Josipovicev sef kampanje, dan prije ustolicenja u TV intervjuu je rekao da je to zbog izbjegavanja uobicajenih tradicionalnosti, a dan nakon mijenja obrazlozenje u cinjenicu da Josipovic za vrijeme ceremonije nije jos sluzbeno bio predsjednik pa nije mogao izvjesiti predsjednicku zastavu. Pitam ga, nije li to mogao zatraziti od tada jos aktualnog predsjednika Mesica? Vec sam izgled pozivnice najavio je trend koji slijedi. Na pozivnici za ustolicenje nema niti jednog drzavnog simbola, grba, zastave drzavne ili predsjednicke. Zalostan sam, ali to je vecina odlucila i to postujem. Bojim se jedino da ce za pet godina biti kasno obnoviti ono sto petnaest godina, ili tri mandata ljevice, guramo u zaborav.
Kako gledate na kadrovski sastav Josipoviceva Ureda?
Nazalost, stekao se je dojam da su savjetnici imenovani na brzinu, bez analize i sigurnosne provjere. Zato su medju njih upali utajivaci poreza, osudjeni za zlouporabu poljoprivrednih poticaja i novinarka na koju se u medijima izrazava sumnja da je financijski sudjelovala u unistavanju jedne radio postaje. No vise od svega me smeta da Josipovic nije odrzao obecanje o ravnotezi u pristupu svim politickim opcijama jer je ljevica jako prevagnula. Izjava da je dio savjetnika iz HDZ-ove administracije je netocna, jer su to naslijedjeni kadrovi, politicko podrijetlo vecine njih je potpuno jasno. Zao mi je da nije prevagnula struka, nego politicka orijentacija.
Tko bi po vasem misljenju u sadasnjem politickom sustavu, parlamentarnom, trebao Hrvatskom saboru podnijeti godisnje izvjesce o stanju drzave i nacije? Sada ta izvjesca dnevno podnose uvazeni analiticari u tiskovinama, vecinom u stranom vlasnistvu, poput Butkovica, Gjenera, Kuljisa i tako dalje?
Dobar obicaj izvjestavanja o stanju nacije trebala bi podnijeti premijerka jer je najodgovornija za vodjenje drzave. Vjerujem da bi to izvjesce bilo objektivno i da ne bi imalo primjera katastroficnosti koje promovira vecina kolumnista. Tada se ne bi dogodilo ono cemu se ti isti cude, kako to da su Hrvati najpesimisticniji narod u regiji, a najbolje zive od svih susjeda s izuzetkom Slovenije. Objektivno sagledavanje problema, ali i ostvarenih kvalitetnih rjesenja, moze izlijeciti neutemeljeni pesimizam. Neki dan pita me jedan ministar europske zemlje, kako to da smo najveci pesimisti a u dvadeset godina ostvarili smo ono sto jos nitko u povijesti nije. Stvorili smo drzavu, obranili se od znatno jaceg agresora uz zabranu kupovine oruzja, obnovili preko trideset milijarda dolara ratnih steta, napravili divne prometnice, a uz to imamo najmanje nezaposlenih u regiji (unatoc teske krize!), najvece prosjecne place i mirovine...covjek je zbunjen, ali zbunjeni smo i mi.
Nedavno se cula ideja o tome da Hrvatski sabor, odnosno parlamentarne stranke biraju predsjednika Republike. Ne bi li to bio korak natrag u odnosu na dosegnutu razinu demokracije i izravno biranje predsjednika Republike?
Naravno da bi to bio korak natrag. Velika je mogucnost da u takvom slucaju stranke odlucuju o predsjedniku medjustranackim krojenjem izbora. Bilo bi to i daljnje umanjivanje uloge predsjednika drzave, jer mu pozicija neposredno izabranoga daje politicki autoritet i legitimitet. Zamislite da nacelnike opcina i gradonacelnike biramo neposredno, a predsjednika drzave posredno! Na zalost, vjerujem da ce hrvatska ljevica razvijati javno misljenje u tom smjeru, s ciljem daljnjeg umanjivanja mogucnosti utjecaja predsjednika drzave na zbivanja u unutarnjoj i vanjskoj politici.
Ozivljavanje jugoslavenskih mitova, primjerice takozvanog ustanka u Srbu i obnova spomenika tom ustanku koji je zapravo bio cetnicki pokolj neduznog stanovnistva i klera, javnost dozivljava kao nedopustivi ustupak HDZ-a koalicijskom partneru SDSS-u? U kojoj mjeri je SDSS konstruktivan politicki partner, a u kojoj uteg?
HDZ vlada u koaliciji s SDSS-om jer su biraci odlucili dati nam samo 66 mjesta u Saboru. Bez SDSS-a nismo mogli sastaviti vladu. Volja biraca je iznad svega. Mislim da je SDSS konstruktivan partner, a to sto koriste poziciju za svoje politicke ciljeve je legitimno i razumljivo. Sto se tice pocetka antifasistickog ustanka u Hrvatskoj, on je posljedica raskida veza Staljina, komunistickog politickog koordinatora, s Hitlerom. U vrijeme njihova saveznistva i prljavih zajednickih akcija u Poljskoj i sire, ustanak u Hrvatskoj bio je nezamisliv. Nakon razvrgavanja braka ruskih komunista s fasistima 1941. godine, stvoreni su uvjeti za antifasisticki ustanak u Hrvatskoj. Nije mi osobito vazno gdje se je to dogodilo, vazno je da je fasizam pobijedjen. Nije ga pobijedio komunizam, nego hrvatski gradjani izvan stranackog sustava kao i pripadnici drugih stranaka. Antifasizam i komunizam su dvije razlicite stvari. Antifasizam je borba protiv svjetskog zla, a komunizam je svjetsko zlo koje je odnijelo vise ljudskih zivota i od samog fasizma. To je istina koju treba ponavljati, jer se jednim zlom ne moze opravdavati drugo.
Je li tocna informacija da ce Hrvatska dati u vlasnistvo vise od 4000 stanova "bivsim nositeljima stanarskog prava" mahom srpske nacionalnosti, a koji su napustili stan "duze od sest mjeseci"? Koja je zakonska podloga takvom pristupu, ili je rijec o pritisku izvana, ili ucjeni koalicijskog partnera SDSS-a?
Ne vidim nacina da hrvatska drzava vrati stanarska prava onim privilegiranima koji su ih imali, a temeljem zakona izgubili napustivsi ih. Tome u prilog govori i presuda suda u Strasbourgu i ne vjerujem da bi se ona mogla ignorirati.
Znate li da je Ministarstvo kulture odbilo makar simbolicki poduprijeti Dane dr. Franje Tudjmana – Hrvati kroz stoljeca na kojima povjesnici jednom godisnje u Velikom Trgoviscu promisljaju stariju, noviju i najnoviju hrvatsku povijest?
Nisam cuo za to, a volio bih vjerovati da nase Ministarstvo kulture nije odbilo takav zahtjev. Nemam dovoljno podataka pa ne mogu to kritizirati, ali bi uvodjenje takvog obicaja bio poticaj povjesnicarima istrazivati nasu povijest, a zahvala dr. Franji Tudjmanu sto nam je omogucio da o njoj slobodno govorimo.
U posljednjoj smo godini ovoga desetljeca. U njemu je Hrvatski drzavni sabor postao Hrvatski sabor, polupredsjednicki sustav pretvoren u parlamentarni, Hrvatska se enormno zaduzila, pokidala sveze s hrvatskim izvandomovinstvom, nestalo je i aktivne politike prema BiH. Postali smo, istina, clanicom NATO-a. Sad smo usred krize i "borbe protiv korupcije". Sve se u ovom desetljecu provelo pod parolom "zaboravimo proslost okrenimo se buducnosti". Mislite li da trebamo nastaviti voziti u petoj brzini sa zaboravom proslosti i zaslijepljeni buducnoscu?
Narod koji zaboravlja proslost, prisiljen ju je ponavljati. Ima i ona druga. Pametni narodi uce iz povijesti, jer ona je uciteljica zivota. Istina je da smo mi nasu sjajnu povijest potisnuli pod navalom lijevo-liberalne politicke misli. Ne treba zivjeti od povijesti, ali ju treba koristiti kao temelj za gradnju nase buducnosti. Ne znam niti jedan narod koji je svoju povijest izbacio iz medija i udzbenika poput nas. Razlog je prozaican, medijsku vecinu zauzeli su oni koji se nisu pravodobno ukljucili u borbu za Hrvatsku pa sada izjednacavaju politicki rezultat. Vratiti cu se opet na svoje politicko iskustvo i citirati uglednu novinarku, koja je prognozirala rezultat nedavnih predsjednickih izbora.
Napisala je da ja ne mogu pobijediti, jer sam medju kandidatima jedini sudionik Domovinskog rata od pocetka do njegova kraja. Pogodila je stav vecinskog birackog tijela. Kreatori takve politike uspjeli su kriminalizirati sjajnu pobjednicku proslost zbog pojedinih negativnih primjera. Umotali su istinu u laz. Optuzuju nas za nedostatak demokracije u razdoblju rata, za propuste u gospodarstvu u razdoblju kad su nam razarali zemlju i srusili nacionalni dohodak za 50 posto u samo dvije godine, sto je do sada nevidjeno u europskoj poslijeratnoj povijesti. Kriminaliziraju branitelje zbog malog postotka onih koji su se u tu casnu kategoriju protuzakonito ugurali. Ocito je vecinski dio birackog tijela prihvatio takvo prekrajanje proslosti. Preostaje nam to prihvatiti i priznati politicki poraz u borbi za istinom, ili tuci glavom o zid. Moje osobno iskustvo pokazuje da je ovo drugo jako bolno. Izgubili smo bitku za istinu o proslosti, nadam se da zato necemo platiti preveliku cijenu u buducnosti.
Najveci krimen Ive Sanadera je okretanje protiv vlastite stranke
Ukratko, tko je zapravo u politickom smislu Ivo Sanader?
To nije moguce odgovoriti dok ne znamo razlog njegove ostavke. Njegov odlazak nema slicnog primjera u politici. Premijer, predsjednik najvece stranke, covjek koji je dobio dva puta za redom parlamentarne izbore i kao takav vezao za sebe i svoje postupke sudbinu naroda, odlazi odjednom bez najave i bez obrazlozenja. Ne znam za politicki dogadjaj koji je u nas izazvao veci sok. U stranci i na ulici preteze osjecaj razocaranja s Ivom Sanaderom zbog izdaje svih onih koji su mu vjerovali i za njega glasovali. Ostaje cinjenica da je napustio kormilo u najtezem trenutku pocetka teske gospodarske krize.
No bez obzira na moguce razloge, ostaje cinjenica da je uvrijedio sve nas, njegove suradnike, birace i sugradjane, otisavsi bez obrazlozenja. To svakako odaje karakternu crtu neodgovornosti prema zajednickoj sudbini. Nema, i ne ce nikada biti opravdanja za odlazak bez obrazlozenja. Danas mozemo reci da je Ivo Sanader u mandat i pol na polozaju premijera napravio dobrih stvari, ali ce one pasti u zaborav prema posljednjem potezu na odlasku. Podsjetimo se samo dobrih gospodarskih godina koje su omogucile vracanje duga umirovljenicima, osnivanje braniteljskog fonda, ulazak u NATO, podizanje ugleda Hrvatske u inozemstvu. Dodajmo tome vazne zakone koji su zastitili nasu obalu od rasprodaje zabranom gradnje uz more, zastitu otoka od prodaje, ostanak najvrjednije hrvatske obradive zemlje PIK-ovima u hrvatskim rukama ili priblizavanje Europskoj uniji i slika ce biti zaokruzena.
A sada slijede pitanja o nizu afera koje nakon njega izviru kao gljive poslije kise. Jesu li bile vezane uz njega, je li znao za njih? Ili su to politicke namjestaljke koje ce svjedoci rusiti na sudu, kao nedavno u svjedocenju na sudjenju za tzv. aferu “kamioni”? Jesu li to afere stvorene za rusenje HDZ-a ili doista pocetak bitke protiv kriminala? Mogu li doista ljudi pociniti takvu kradju vlastite zemlje? Odgovor zna samo Ivo Sanader. Za mene kao covjeka koji nikada nije imao druge politicke opcije niti stranke osim HDZ-a, jer je to stranka pod kojom je stvorena i obranjena drzava i vrijedi ju njegovati i ispravljati na stranputicama jer slicne stranke niti nemamo, najveci krimen Ive Sanadera je okretanje protiv vlastite stranke. Jer ona je stvorila u politickom smislu i njega kao i sve nas, stranka mu je omogucila politicko rodjenje i rast. Ostavio ju je kukavicki, a zatim se okrenuo protiv nje.
Pokusaj parlamentarnog puca moze se usporediti samo s pucem Mesic – Manolic 1994. godine, iako sada nije ratna nego gospodarska kriza. Rad Sanadera protiv stranke na proteklim predsjednickim izborima imao je za cilj pokazati kako se bez njega ne moze. Upao je u krizu identiteta, jer je vidio da stranka ide dalje, da Jadranka Kosor donosi hrabro teske odluke i ima podrsku stranke. To nije mogao otrpjeti pa je usao u posljednju avanturu puca. Razlog ovakvog odlaska i ponasanja jednoga ce se dana doznati. Ukoliko je to povezanost s kriminalom, razocaranje ce biti jos vece. Mozebitni zdravstveni razlozi, o kojima se nagadja, ne bi ovakve postupke opravdali nego samo objasnili.
Hrvatski informativni centar
http://www.hic.hr/
|
Related Articles
View photos
Print article
|
