 |
Prof. Dr. Šimun Šito Coric Publisher: Croatian
Information Centre
|
 Prof. Dr. Šimun Šito Coric |
1. SIMON WIESENTHAL CENTRE, PARIS
2. RICHARD M. DALEY, MAJOR OF THE CITY OF CHICAGO
3. GREETINGS TO THE HOLY FATHER IN MARIJA BISTRICA
4. POPE’S SPEECH AT MARIJA BISTRICA
5. POPE CELEBRATES EUCHARIST IN MARIJA BISTRICA
Simon Wiesenthal Centre, Paris
“… This great man of the Church has been sentenced as a nazi collaborator. We Jews deny this. We know from his past, from 1934 and onwards, that he has been a true friend of the Jews… He was one of those rare people in Europe who stood against nazi tyranny… Throughout the entire period of the nazi regime, this man, now a victim of a shameful trial, spoke out openly and without fear against racial Nuremberg laws. His opposition to nazi terror never subsided…”
Louis S. Breier, October 13, 1948.
Honoured Ladies and Gentlemen,
I am writing to you on behalf of the Croatian World Congress** and myself. We are surprised and very dissatisfied with your reaction to the beatification of Cardinal Alojzije Stepinac. We were quite astounded that you, who come from a millennium old tradition which holds the truth to be sacred above all else and who understand, best of all in this world, the painful dimensions of humiliation and human suffering, have raised a stern voice against a man who suffered for fifteen years, “… confined to his small house, cut off from the world, physically at the very end, and who grew before the eyes of the faithful to a martyr’s aureole.” (Le Monde, December 2, 1960).
Would the American Congress, or Winston Churchill, or the leader of the Jews during that period, Luis S. Brier, or other numerous important persons throughout the world, have complained without reason, opposing the Yugoslav Stalinist fury against Cardinal Stepinac? Even one of the top officials of the authorities that sentenced him, Milovan Djilas, testified on behalf of Stepinac: “He was truly just, but how many times throughout history have just people been sentenced out of political necessity?” (Croatian Review, 1956, no. 202). Yesterday’s public statement issued by the Co-ordination of Jewish Municipalities in Croatia reads: “Jews in Croatia are grateful to Cardinal Stepinac for his actions during the Ustashi Independent State of Croatia (NDH), during which he stood in support of saving many Jews. He personally saved from Ustashi and nazi terror the residents of the ‘Lavoslav Schwarz’ Retirement Home, a number of groups of Jewish children and a few hundred converted Jews in mixed marriages… ” (Vjesnik, October 1, 1998).
The very moment one glances over the documentary material on Cardinal Stepinac, it is clear that he bravely fought against nazism, fascism and communism, the three greatest evils of the 20th century. He directly and publicly protested against every evil before the faces of the highest authorities: against the persecution of the innocent, concentration camps and the ‘yellow star’. Cardinal Stepinac demanded laws be just, and that rights and obligations be equal for all (e.g. his May 23, 1941, letter to the Minister of the Interior, Andrija Artukovic, his public speech made on February 23, 1942, and letter of protest to the head of state, A. Pavelic, March 6, 1943).
Knowing all of this, I agreed with some of my friends who are respected Jews. One of them commented that your statements against Stepinac “truly overdid it with your zeal.” They agreed with me that through this kind of action against Cardinal Stepinac you are doing harm to the credibility of your praise-worthy institution before numerous people; by forcing guilt where there is none, as well as making us - who have been connected to the Jews, throughout their millennium old tradition, in various ways of life and love - unnecessarily bitter.
In the hope of future truthful words from all sides and lenient times for all mankind and nations, with honour I greet you!
Prof. Dr. Šimun Šito Coric,
President of the Croatian World Congress
** The Croatian World Congress is the largest organisation of Croats living abroad and their friends and is active in all countries where Croats and their descendants live in larger numbers. It is a non-government organisation member of the United Nations.
CITY OF CHICAGO
RICHARD M. DALEY
MAYOR
PROCLAMATION
WHEREAS
, Aloysius Stepinac was born on May 8, 1898, to a peasant family in a village near Krasic, Croatia; andWHEREAS, on October 26, 1930, Stepinac was ordained a Roman Catholic priest; seven years later, on December 7, 1937, Stepinac became archbishop of Zagreb, Croatia; and
WHEREAS, in response for his refusal to sever his ties to the Roman Catholic Church, the communist government for former Yugoslavia falsely accused him of Nazi collaboration. Following a mock trial on October 11, 1946, he was found guilty and imprisoned for sixteen years; and
WHEREAS, on January 12, 1953, Pope Pius XII made Stepinac a Cardinal. Although a Cardinal, the communist government refused to allow him to perform his duties and he remained in Krasic under house arrest until his death on February 10, 1960; and
WHEREAS, in June, 1993, an autopsy was performed on Cardinal Stepinac’s body and it revealed that he was systematically poisoned while he was imprisoned and therefore died a martyr; and
WHEREAS, the Croatian-American community, which comprises approximately 150,000 individuals in the city of Chicago, seeks to honor the memory of Cardinal Stepinac by designating Princeton Avenue between 26th and 33rd Streets as "Cardinal Stepinac Way":
NOW, THEREFORE, I, RICHARD M. DALEY, MAYOR OF THE CITY OF CHICAGO, do hereby proclaim October 3, 1998, as CARDINAL STEPINAC DAY IN CHICAGO, in recognition of his lifelong dedication to the cause of political, religious and human rights that has made him a symbol of greatness to the Croatian-American community and to the city of Chicago.
Dated this 1st Day of October, 1998.
Richard M. Daley
Major
GREETINGS TO THE HOLY FATHER IN MARIJA BISTRICA
Msgr. Josip Bozanic, Archbishop of Zagreb, President of the Croatian Conference of Bishops
Holy Father!
At this solemn and holy moment, there are three brief sentences in which I should like to summarize all the thoughts and desires, all the joy and happiness that we experience during your second visit to Croatia, particularly the Church in our beautiful Homeland and wherever Catholic Croats live.
We greet you.
We thank you.
We congratulate you.
1. We, all the faithful and people of good will throughout our Homeland, greet you through my voice. We, all the participants in this magnificent celebration, attended by high officials of the Croatian Government, greet you.
We, the cardinals and bishops, guests attending from around the whole world, greet you. We, the Croatian Catholic Episcopate with our two eminent cardinals, Franjo Kuharic and Vinko Puljic, especially greet you. We, priests, deacons, monks, nuns and all the faithful of Jesus present here, greet you.
Blessed are you, Holy Father, who comes to us in the name of the Lord!
2. We thank you because "in concern for all the Churches" (cf. 2 Cor 11:28) you express your fatherly concern and love toward our Church and our Homeland.
We thank you because during your second apostolic visit, you are linking two great centers of Croatian, Church and state history — Zagreb and Split, thereby pointing out the need and goal of Church unity and state unity.
At the same time, you particularly direct our attention — via the holy martyr St. Domnius (sv. Dujam), the founder of the Church in Split — to the ancient Christian roots upon which Croatian Christianity was grafted in the 7th century. You also point out a contemporary martyr and witness to the faith and fidelity to Christ and his Church, the archbishop of Zagreb and cardinal of the Holy Roman Church, Alojzije Stepinac.
Thank you, Holy Father, especially for this great gift, our newly beatified model whose legacy compels us to be faithful to the Catholic Church unto the grave.
Thank you for coming here, to our beloved Croatian national shrine of Our Lady of Bistrica, in order to guide our gaze to Her, the Star of the new evangelization, who is so dear to your heart.
You have come here to perform the beatification our Servant of God, an act of your supreme apostolic authority, on precisely October 3, the date when the innocent Alojzije Stepinac presented his famous testimony before the communist court in 1946. It was not a speech in his defense. It was a confession of faith in the holy things for which he lived, the holy things which he defended and the holy things for which he was prepared, with a clear conscience, to die at any moment. These were God, Christ Jesus — true God and true man, the honor of the Most Holy Mother of God, the Church, the sanctity of marriage, the right of young people to sound religious instruction, and the fundamental rights that every person has according to God.
On this anniversary, October 3, you wish to call these holy things to mind among us all, the entire Church in Croatia and the entire Croatian nation, the entire Catholic Church and all people of good will. Thank you!
3. Finally, Holy Father, we congratulate you.
In several days, on October 16, the Feast of St. Hedwig, the Polish queen, you will complete a full twenty years of your blessed pontificate. Thus, you will enter the ranks of the bishops of Rome to whom Divine providence has granted the longest apostolic service to the Church and mankind. Blessed be God for this gift to you and to us!
While we congratulate you, Holy Father, for this gift of God, we address our prayers to the Almighty God: May God grant you a long life, keep you in his service and make it possible for you, like John the Baptist, to prepare the way for the Lord Jesus Christ in his third millennium.
Today, at this very solemn moment, your first teaching, which you addressed to all people during your first Eucharist on October 22, 1978, reverberates in our souls and hearts in an entirely new and encouraging manner: "Do not be afraid to embrace Christ, accept His authority! (...) Do not be afraid! Open the door wide for Christ! Open the borders of the states, economic and political systems, the broad field of culture, civilization and development to his redemptive authority. Do not be afraid! Christ knows what is in a person, only He knows! (...) Let Christ speak to man. Only He has the words of life, yes, eternal life!"
On this unique day in Croatian holy history — by the intercession of the Most Holy Virgin Mother of God and his servant Alojzije — in a new and powerful way, through a gift of the Holy Spirit, may this come about in all of us!
Holy Father, teach us this again and sustain us with your apostolic blessing!
POPE’S SPEECH AT MARIJA BISTRICA
October 3, 1998
1. "Unless a grain of wheat falls into the earth and dies, it remains alone; but if it dies, it bears much fruit" (Jn 12:24). Christ’s words, which we have just heard, bring us to the very heart of the Mystery which we are celebrating. In some sense they contain within themselves the entire Paschal Event: they direct us to the death of the Redeemer on the Cross on Good Friday, and at the same time they point us toward the morning of Easter.
We refer to this Mystery every day during Holy Mass when, after the consecration of the bread and the wine, we say: "We proclaim your death, O Lord, we proclaim your resurrection; we await your return in glory". The "grain of wheat which falls into the earth" is first and foremost Christ, who on Calvary died and was buried in the earth in order to give life to all. But this mystery of death and life also comes about in the earthly existence of Christ’s followers: for them too, being cast into the earth to die remains the condition for all authentic spiritual fruitfulness.
Was this not the secret also of your unforgettable and unforgotten Archbishop, Cardinal Alojzije Stepinac, whom today we contemplate in the glory of the Beati? He took part in a unique way in the Paschal Mystery: as a grain of wheat he "fell into the earth" in this land of Croatia and, by dying, bore fruit, much fruit. "He who loves his life loses it, and he who hates this life in this world, will keep it for eternal life" (Jn 12:25).
The words of the Second Letter to the Corinthians, which we have just heard, are closely bound up with the Event which we are celebrating. Saint Paul writes: "As the sufferings of Christ abound for us, so also our comfort abounds through Christ" (2 Cor 1:5). Are these words not a meaningful commentary on Christ’s words about the grain of wheat which dies? Those who abound in sharing Christ’s sufferings also experience, thanks to him, the profound consolation which derives from the outpouring of good which has its origin in the Cross.
2. "Unless a grain of wheat falls into the earth and dies, it remains alone; but if it dies, it bears much fruit" (Jn 12:24). Today we are filled with joy as we join in thanking God for the new fruits of holiness which Croatia offers to the Church in the person of the martyr Alojzije Stepinac, Archbishop of Zagreb and Cardinal of the Holy Roman Church.
Through the centuries, martyrs have abounded in these lands, from the time of the Roman Empire on, with figures like Venantius, Domnius, Anastasia, Quirinus, Eusebius, Pollio, Maurus and many others. In later centuries they were joined by Nicholas Tavelic and Marcus of Krizevci, and many confessors of the faith during the Ottoman rule, up to those of our own time, among whom the luminous personality of Cardinal Stepinac stands out.
By their sacrifice united to Christ’s suffering, they bore an extraordinary witness, which with the passage of time has lost none of its eloquence, but continues to spread light and to inspire hope. At their side many other Pastors and simple faithful, men and women, also sealed their adherence to Christ by shedding their own blood. They are part of the great assembly of those who, vested in white garments and bearing palms in their hands, now stand before the throne of the Lamb (cf. Rev 7:9).
Blessed Alojzije Stepinac did not shed his blood in the strict sense of the world. His death was caused by the long suffering he endured: the last fifteen years of his life were a continual succession of trials, amid which he courageously endangered his own life in order to bear witness to the Gospel and the unity of the Church. In the words of the Psalm, he put his very life in God’s hands (cf. Ps 16:5).
3. Very little time separates us from the life and death of Cardinal Stepinac: barely thirty-eight years. We all know the context of this death. Many present here today can testify from direct experience how much the sufferings of Christ abounded in those years among the people of Croatia and those of so many other nations of the continent. Today, reflecting on the words of the Apostle, we wish to express the heartfelt hope that, after the time of trial, the comfort of the Crucified and Risen Christ may abound in all who dwell in this land.
For all of us, a particular cause for comfort is today’s Beatification. This solemn act takes place in the Croatian national shrine of Marija Bistrica on the first Saturday of the month of October. Beneath the gaze of the Most Blessed Virgin, an illustrious son of this blessed land is raised to the glory of the altars, on the hundredth anniversary of his birth. It is an historic moment in the life of the Church and of your nation. The Cardinal Archbishop of Zagreb, one of the outstanding figures of the Catholic Church, having endured in his own body and his own spirit the atrocities of the Communist system, is now entrusted to the memory of his fellow countrymen with the radiant badge of martyrdom.
The Episcopate of your country asked that the Beatification of Cardinal Stepinac take place here, in the Shrine of Marija Bistrica. I know from personal experience the significance that the Shrine of Jasna Gora had for the Polish people at the time of Communist rule, a Shrine closely linked to the pastoral ministry of the Servant of God Cardinal Stefan Wyszynski. I am not surprised that this Shrine, or that of Solona which I shall visit tomorrow, have had a similar importance for you. For some time I have wanted to visit the Shrine of Marija Bistrica. And so I gladly accepted the proposal of the Croatian Episcopate and today celebrate the solemn beatification ceremony in this significant place.
I cordially greet the Croatian Bishops assembled here, especially Cardinal Franjo Kuharic and the Most Reverend Josip Bozanic, Archbishop of Zagreb and President of the Croatian Episcopal Conference. I also greet the Cardinals, Archbishops and Bishops from other countries who have joined us for this occasion. I cordially greet the priests, the men and women of consecrated life, and all the lay faithful, as well as the representatives of the other religious confessions present at this celebration. My respectful greetings also go to the President of the Republic, the Head of the Government, and to the country’s civil and military authorities, who honor us by their presence.
4. "If anyone serves me, he must follow me" (Jn 12:26). Blessed Alojzije Stepinac took the Good Shepherd as his sole Teacher, following his example to the end and offering his life for the flock entrusted to him at a particularly difficult period of history.
The person of the new Beatus sums up, so to speak, the whole tragedy which befell the Croatian people and Europe in the course of this century marked by the three great evils of fascism, national socialism and communism. He is now in the joy of heaven, surrounded by all those who, like him, fought the good fight, purifying their faith in the crucible of suffering. Today we look to him with trust and invoke his intercession.
Significant in this regard are the words spoken by the new Beatus in 1943, during the Second World War, when Europe was in the grip of unheard-of violence: "What system does the Catholic Church support today, while the whole world is fighting for a new world order? We, in condemning the injustices, all the killing of innocent people, the burning of peaceful villages, the destruction of the labor of the poor, . give this answer: the Church supports that system which is as old as the Ten Commandments of God. We are for the system which is not written on impermanent tables, but which has been written by the hand of the living God on the consciences of men" (Homilies, Addresses, Messages, Zagreb, 1996, 179-180).
5. "Father, glorify your name!" (Jn 12:28). In his human and spiritual journey Blessed Alojzije Stepinac gave his people a sort of compass to serve as an orientation. And these were its cardinal points: faith in God, respect for man, love towards all even to the offer of forgiveness, and unity with the Church guided by the Successor of Peter. He knew well that no bargains can be made with truth, because truth is not negotiable. Thus he faced suffering rather than betray his conscience and not abide by the promise given to Christ and the Church.
In this courageous witness he was not alone. He had at his side other courageous souls who, in order to preserve the unity of the Church and defend her freedom, agreed to pay with him a heavy price in imprisonment, mistreatment and even bloodshed. To these generous souls - Bishops, priests, men and women religious, and lay faithful - we offer today our admiration and gratitude. Let us listen to their urgent call for forgiveness and reconciliation. To forgive and to be reconciled means to purify one’s memory of hatred, rancour, the desire for revenge; it means acknowledging as a brother even those who have wronged us; it means not being overcome by evil but overcoming evil with good (cf. Rom 12:21).
6. May you be blessed, "Father of our Lord Jesus Christ, Father of mercies and God of all comfort" (2 Cor 1:3), for this new gift of your grace.
May you be blessed, Unbegotten Son of God and Saviour of the world, for your glorious Cross, which in the Archbishop of Zagreb, Cardinal Alojzije Stepinac, has won a splendid victory.
May you be blessed, Spirit of the Father and the Son, Paraclete Spirit, who continue to manifest your holiness among men and unceasingly carry on the work of salvation.
Triune God, today I wish to thank you for the strong faith of this your people, despite the many trials encountered through the centuries. I wish to thank you for the countless martyrs and confessors, men and women in every age, who have arisen in this blessed land.
"Father, glorify your name!" (Jn 12:28).
Blessed be Jesus and Mary!
POPE CELEBRATES EUCHARIST IN MARIJA BISTRICA
HINA, October 3. 1998
MARIJA BISTRICA - Pope John Paul II shortly after 10am on Saturday began a Eucharist celebration in Marija Bistrica, Croatia’s premier Marian shrine.
The celebration gathers almost 500,000 faithful from all over Croatia. In attendance are more than 1,000 priests, including 100 bishops, archbishops and cardinals, as well as several thousand nuns of all orders.
The Pope and the priests wear crimson chasubles and collars, the colour of martyrdom, all in memory of late Croatian cardinal Alojzije Stepinac whom today the Pope will beatify.
The Pope’s walk to central altar of the Church In The Open, in the company of Archbishop of Zagreb Josip Bozanic, was greeted by the faithful’s long applause and hymn-singing.
Present at the Eucharist is also Croatian President Franjo Tudjman and his wife Ankica, representatives of the diplomatic-consular corps, of other religions in Croatia, other high-ranking Croatian church and state officials, public and cultural dignitaries, and Vatican officials.
Archbishop Bozanic thanked the Holy Father for connecting during his second visit to Croatia two great Croatian centres of church and state history, Zagreb and Split, thus marking the necessity and task of both church and state unity.
The Archbishop of Zagreb also thanked the Pope for the impeding beatification of Cardinal Stepinac.
The field in front of the altar is dominated by the motto of the Pope’s visit to Croatia "You Will Be My Witnesses" and the motto of Cardinal Stepinac "In Thee O Lord I Place My Faith". The altar is decorated with flowers in white and yellow, papal colours.
SIMUN SITO
CORIC OSTAO PREDSJEDNIK HRVATSKOGA SVJETSKOG KONGRESA - Vecernji list, 7. srpnja 2000., Z.
Despot
Razocarani smo demontazom osobe i djela dr. Franje Tudmana
ZAGREB - Izborom novog vodstva te izglasavanjem rezolucije jucer je u zagrebackoj Staroj gradskoj vijecnici zavrsila 4. konvencija Hrvatskoga svjetskog kongresa. Za predsjednika Kongresa u iduve vetiri godine ponovno je izabran dr. fra Simun Sito Coric, koji je jucer na konferenciji za novinare javnost upoznao i sa sadrzajem rezolucije, podijeljene u 12 tocaka.
Respektirajuci novu hrvatsku vlast, Kongres ce i dalje suradivati sa svim relevantnim cimbenicima naseg naroda. Nezaobilazno je uzeti u obzir svu slojevitost hrvatskoga izvandomovinstva. Nadalje, smatramo vrlo stetnim svako marginaliziranje Hrvata izvan Hrvatske, pri cemu mislimo i na hrvatske prognanike iz BiH u Hrvatskoj kao i na Hrvate u Jugoslaviji.
Na sljedecem popisu stanovnistva Hrvatske nuzno je popisati i njihove potomke izvan domovine. Zatim nas zabrinjava sadasnje smjenjivanje djelatnika i gašenje sluzbenih institucija za suradnju s Hrvatima izvan domovine. Treba bez otezanja uciniti da drzavljani Hrvatske i BiH s boravkom izvan Hrvatske dobiju mogucnost dopisnog glasovanja - nabrojao je dr. Sito Soric neke tocke rezolucije.
Kongres je, naglasio je njegov predsjednik, ogorcen sto pojedinci iz aktualne hrvatske vlasti cesto ponavljaju fraze o deset mracnih, izgubljenih godina, cime, kaze fra Coric, porucuju da je hrvatski narod gubitnik zato sto je doslo do stvaranja hrvatske drzave.
Posebno nas razocarava aktualno stjerivanje u sutnju ili pokusaji totalne demontaze osobe i djela glavnog predvoditelja stvaranja hrvatske drzave, predsjednika dr. Franje Tudmana - dodao je predsjednik Kongresa.
PREDSJEDNIK MESIC PRIMIO
IZASLANSTVO HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA - HR - TV
ZAGREB, 7. srpnja - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesic primio je izaslanstvo sudionika 4. konvencije Hrvatskoga svjetskog kongresa s njegovim predsjednikom Simunom Sitom Coricem na celu. Predsjednik Mesic istaknuo je da trebamo uloziti napore kako bi se Hrvatska demokratizirala i dostigla standard razvijenih zemalja te da se vise ne mjeri prema Srbiji i Albaniji, nego primjerice prema Austriji i Svedskoj. To je zadatak naseg narastaja, a mi mozemo mnogo uciniti jer Hrvatska je zemlja sansi, mozemo aktivirati svoje resurse i proizvodnju kako bi postala zemlja izvoznica. Danas smo zaokupljeni time kako provesti reviziju pretvorbe i dobiti uspjesan menadzment da bismo kao zona sigurnosti dobili kapital koji ce aktivirati nase resurse te ostvarili nekoliko projekata koji su za nas vazni i koje bi i Europa trebala prihvatiti.
Predsjednik je istaknuo kako politika ne bi trebala previse opterecivati hrvatske iseljenike, nego bi trebali lobirati za svoju domovinu bez obzira na promjenu stranke na vlasti i vlade. Predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Simun Sito Coric izrazio je zadovoljstvo sto je predsjednik Mesic primio izaslanstvo cetvrte konvencije HSK. Upitan kako ocjenjuje govor predsjednika Mesica o odnosu prema iseljenim Hrvatima, Coric je kazao da je predsjednik govorio nacelno i da na to nema nikakvih primjedbi, ali da iseljene Hrvate zanimaju i brojne pojedinosti.
SITO CORIC: HRVATSKI
SVJETSKI KONGRES I DALJE CE SURADJIVATI S BITNIM CIMBENICIMA U DOMOVINI -
HR - TV
ZAGREB, 7. srpnja - Predstavnici Hrvatskog svjetskog kongresa najavili su da ce i nakon promjene vlasti suradivati sa svim bitnim cimbenicima u domovini. Postujemo vlast kojoj je narod dao povjerenje, suradivat cemo sa svim bitnim cimbenicima u domovini u cuvanju hrvatskih interesa i vrijednosti, izjavio je novinarima Simun Sito Coric, koji je na 4. konvenciji Hrvatskog svjetskog kongresa dobio povjerenje da i iduce cetiri godine bude predsjednik te krovne hrvatske iseljenicke organizacije. Na konvenciji, odrzanoj od 5. do 7. srpnja u Zagrebu, donesena je rezolucija od 12 tocaka u kojoj HSK poziva sadasnju hrvatsku vlast da osigura kontinuitet kontakata s Hrvatima izvan domovine i suraduje s njima. To je, kaze Coric, vazno kako dijaspora ne bi morala od nule graditi odnose sa svakom novoizabranom vlasti.
HSK u rezoluciji trazi da se uzme u obzir sva slojevitost hrvatske dijaspore zbog gasenja sluzbenih institucija za suradnju s Hrvatima izvan domovine, smatra da treba poceti izradu ciljanih programa povratka, te napraviti dugorocan plan povratka barem glavnice ostecenim stedisama u hrvatskim bankama. U pogledu zastupljenosti u Saboru, kongres smatra da bi bilo najdjelotvornije da Hrvati po kontinentima i zemljama gdje zive u velikom broju sami biraju one koji ce nadstranacki prenositi njihove interese, a predlaze i uvodenje dopisnoga glasovanja. Vrlo stetnim HSK oznacava marginaliziranje Hrvata izvan Hrvatske, a tu, napominje, misli i na hrvatske prognanike iz BiH - koji se ne smiju dovoditi u priliku da moraju odlaziti u trece zemlje, kao i na Hrvate u SRJ.
MESIC
S PREDSTAVNICIMA HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA - (Hina)
Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesic primio je danas izaslanstvo sudionika Cetvrte konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa na celu s njegovim predsjednikom Simunom Sitom Coricem.
ZAGREB, 7. srpnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesic primio je danas izaslanstvo sudionika Cetvrte konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa na celu s njegovim predsjednikom Simunom Sitom Coricem. Predsjednik Mesic je istaknuo da danas - kada je Hrvatska neosporna cinjenica - trebamo uloziti napore da se ona demokratizira i dostigne razinu standarda razvijenih zemalja te da se vise ne mjeri prema Srbiji i Albaniji, nego primjerice prema Austriji i Svedskoj.
"To je zadatak nase generacije, mi mozemo puno uciniti, jer Hrvatska je zemlja sansi, mozemo aktivirati svoje resurse i proizvodnju kako bi postala zemlja izvoznica. Hrvatska moze postati financijsko i gospodarsko srediste ovog dijela Europe i moramo ici brzim koracima prema nasim strateskim ciljevima Europskoj uniji i NATO paktu. Europska unija ce nam omoguciti da postanemo bogati, a članstvo u NATO-u omogucit ce nam sigurnost", kazao je predsjednik Mesic. Danas smo zaokupljeni time kako provesti reviziju pretvorbe i dobiti uspjesan menedzment da bismo kao zona sigurnosti dobili kapital koji ce aktivirati nase resurse te ostvarili nekoliko projekata koji su za nas vazni koje bi i Europa trebala prihvatiti.
Prvi je projekt gradnja Jadransko-jonske autoceste i kad se taj dio poveze sa zapadnom Europom, onda je na tom prostoru prakticno europsko udruzivanje fizicki zavrseno, a politicko je samo pitanje vremena, drzi predsjednik Mesic. Hrvatska je zainteresirana i za ponovno otvaranje plovnog puta Dunavom kako bi se aktivirali resursi Vukovara i citavog Podunavlja cime bi omogucili funkcioniranje velikog dijela hrvatskog gospodarstva koji gravitira prema Dunavu. To se moze postici aktiviranjem svih zemalja kroz koje Dunav prolazi, naglasio je predsjednik Mesic.
Prema Predsjednikovim rijecima treci se projekt odnosi na kaspijsku naftu koja bi isla preko Rumunjske, Madarske i Hrvatske i dalje prema Europi cime bi se oslobodili monopola ruske nafte i osigurali energenti za citavu srednju Europu. Hrvatska je također zainteresirana za izgradnu plinovoda kojim bi se iz Norveske doveo plin u Hrvatsku odnosno Jadransko more kako ne bismo ovisili o ruskom plinu, rekao je predsjednik. "To su projekti na kojima trenutno radimo i trazimo formiranje fonda u koji bi nama prijateljske zemlje i međunarodne korporacije uplacivale dio sredstava za dovrsenje tih projekata. Na taj bismo nacin dobili kapital na duzi rok otplate, povoljniju kamatu i aktivirali hrvatske resurse i potencijale i stvorili modernu europsku i bogatu Hrvatsku. Price o tome da Hrvatska moze biti srednjoeuropska vojna sila su previse optimisticne, ali mozemo zivjeti u demokraciji i gradanskim pravima, slobodi medija i bogatstvu hrvatskih resursa", rekao je Mesic. To ovisi o svima nama, porucio je predsjednik Mesic izaslanstvu Hrvatskog svjetskog kongresa, dodavsi kako hrvatske iseljenike politika ne bi trebala previse opterecivati, nego bi trebali lobirati za svoju domovinu onako kako to čine Zidovi za Izrael, bez obzira na promjenu stranke na vlasti i vlade.
"Pozivam vas da nam u tome pomognete", kazao je predsjednik Mesic u prigodnoj rijeci izaslanstvu Hrvatskog svjetskog kongresa.
Predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Simun Sito Coric izrazio je zadovoljstvo sto je predsjednik Mesic primio izaslanstvo Cetvrte konvencije HSK i prigode da im moze osobno reci sto je najbolje za Hrvate izvan domovine, ali i da mu iseljenici mogu reci sto mogu uciniti za Hrvatsku i ona za njih i kako bi zajednicki radili u hrvatskom interesu i afirmaciji hrvatskih vrijednosti.
Upitan kako ocjenjue govor predsjednika Republike o odnosu prema iseljenim Hrvatima, Coric je kazao da je Predsjednik govorio nacelno i da na to nema nikakvih primjedbi, ali da iseljene Hrvate zanimaju i brojne pojedinosti.
KONVENCIJA HRVATSKOG
SVJETSKOG KONGRESA OD 5. DO 7. SRPNJA - Hina, Vjesnik, 29. lipnja 2000., str. 4.
ZAGREB, 28. lipnja - Cetvrta konvencija Hrvatskoga svjetskog kongresa (HSK) odrzat ce se od 5. do 7. srpnja u Zagrebu, najavilo je u srijedu Glavno tajnistvo te krovne hrvatske iseljenicke organizacije. Kako se ocekuje, ta ce se konvencija baviti ciljevima i zadacima Hrvatskog svjetskog kongresa, najbrojnije hrvatske nevladine udruge koja djeluje na svim kontinentima, a bit ce rijeci i o ostvarivanju dosadasnjih ciljeva i zadataka. U tijeku zasjedanja bit ce izabran novi Izvrsni odbor i predsjednik Hrvatskoga svjetskog kongresa za iduce cetverogodisnje razdoblje. Predsjednik HKS - a Simun Sito Coric rekao je da ce u tijeku zagrebackog skupa biti upriliceni neformalni sastanci s clanovima Vlade i drugim duznosnicima hrvatskoga javnog i kulturnog zivota kako bi se sto uspjesnije ostvarivala veza Republike Hrvatske i hrvatskog izvandomovinstva koje ima oko 3,5 milijuna Hrvata i gradjana hrvatskog podrijetla u oko 60 drzava. O ciljevima i zadacima Hrvatskoga svjetskog kongresa nakon Cetvrte konvencije novinarima ce govoriti novoizabrani duznosnici na tiskovnoj konferenciji 7. srpnja u Starogradskoj vijecnici. Hrvatski svjetski kongres sada okuplja 29 nacionalnih kongresa iz 29 drzava u kojima u vecem broju zive hrvatski iseljenici.
Sudionici IV. Konvencije
Hrvatskog svjetskog kongresa, 07. SRPNJA 2000. HRVATSKI SVJETSKI KONGRES I
SMJENA U HRVATSKOJ MATICI ISELJENIKA
Prvog radnog dana 4. Konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa u Staroj gradskoj vijecnici nas je posjetio i odrzao nam govor predsjednik UO HMI, gospodin Jaksa Kusan. On je u svome, u mnogocemu kontradiktornom, govoru nastojao objasniti razloge smjene ravnatelja HMI Ante Belje, pa je izmedju ostalog rekao da se ‘nitko ne osvecuje nekom zbog onoga sto je u povijesti radio’. Pitamo se sto je to Ante Beljo ‘u povijesti radio’ sto bi bilo protiv interesa hrvatskog naroda? Zatim je Jaksa Kusan izjavio da se ‘ne radi o politickoj smjeni’ ravnatelja HMI - a. Pa ako je tomu tako, zasto je za ravnatelja postavljen Boris Maruna, clan SDP - a, dakle onaj isti Maruna kojem Hrvati izvan RH nisu pruzili nikakvu podrsku na proteklim izborima?
Drugog radnog dana Konvencije delegatima je iz HMI stigla ‘Otvorena poruka Hrvatima u svijetu’, koju potpisuju Boris Maruna i Jaksa Kusan, a u kojoj se izmedju ostalog tvrdi kako je ‘Matica u proteklom vremenu svoje veze sve vise ogranicavala na istomisljenike, bilo drustva ili pojedince, koji su slijepo slijedili politiku Hrvatske demokratske zajednice (HDZ)’. Nasa iskustva u kontaktima s HMI u posljednjih sedam godina ne poklapaju se s onim sto Boris Maruna i Jaksa Kusan porucuju Hrvatima u svijetu. Naime, HMI smo u tom periodu dozivljavali kao otvorenu ustanovu koja se iz godine u godinu razvijala u pozitivnom smislu, kao ustanovu koja je nama u iseljenistvu bila na usluzi po bilo kojem pitanju, pa i onim pitanjima koja nisu imala izravne veze s tom ustanovom; osoblje HMI bilo je uvijek susretljivo, kompetentno i ljubazno - uvijek spremno pomoci. U usporedbi s drugim hrvatskim ustanovama, ministarstvima i sl., na rad HMI - a nije bilo nikakvih primjedbi.
Stoga kad Boris Maruna i Jaksa Kusan kazu da ‘...nije bilo hrabrosti a ni dovoljno sposobnosti da se izadje iz uskog okvira jednih te istih akcija...’, te ‘...umjesto da bude sirom otvorena i svijetu i domacoj javnosti, Matica se pretvorila u jednu od najzatvorenijih ustanova u Hrvatskoj’, onda je to klasican primjer obmanjivanja hrvatske javnosti, kako bi se lakse pregrizla politicka smjena Ante Belje. Nacin na koji je Ante Beljo smijenjen podsjeca na nacin i metode kojima su se sluzili srpski ekstremisti kad su protjerivali nesrpsko pucanstvo s okupiranih teritorija tijekom Domovinskog rata.
Rezultati rada HMI u proteklih sedam godina nikako ne mogu biti rezultati nesposobnog ravnatelja. To sto Ante Beljo pripada stranci koja je izgubila na proteklim izborima je sasvim nesto drugo. Zato smatramo da je smjena ravanatelja HMI udar na hrvatsko iseljenistvo. Naravno, mi cemo i dalje suradjivati i kontaktirati s HMI, ma tko tamo bio ravnatelj, jer to je nasa ustanova, ustanova za nas i zbog nas koji zivimo u iseljenistvu. Na narednoj konvenciji Hrvatskog svjetskog kongresa osvrnut cemo se na rad HMI. Uistinu se nadamo da ce naredne cetiri godine proteci u dobroj suradnji izmedju HMI i nas u iseljenistvu.
Sudionici
IV. Konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa
U Zagrebu, 7. srpnja 2000.
Domovinski ured, Meduliceva 13, 10000 Zagreb,
Tel. +385 1 4848 630,
Fax +385 1 4848 634
Ante Beljo reagira na
ocjene Jakse Kusana: APSURDNO JE DA SE TUDjMANA OPTUZUJE ZA UDBINA SURADNIKA! Slobodna
Dalmacija, 08. srpnja 2000.
U razgovoru s Tihomirom Dujmovicem u Slobodnoj Dalmaciji od 23. lipnja u dva navrata Jaksa Kusan spominje i moje ime. Na pitanje novinara kako tumaci cinjenicu da je Franjo Tudjman dobio putovnicu prije drugih hrvatskih disidenata J. Kusan odgovara: “Odgovor na pitanje zasto je Udba bas Tudjmanu dala putovnicu kriju Udbini dosjei.... Tu su se poklopili interesi: desne emigracije koju nikakvi uvjeti nisu zanimali, Udbe da se sacuvaju glave, a kako vidimo i funkcije i Tudjmana koji je pod svaku cijenu htio uspjeti.”
Novinar nastavlja s pitanjem: “Dobro, to je odredjeno objasnjenje za doista nevjerojatan uspjeh Franje Tudjmana, no kako se dogodilo da 1990. emigraciju niste predstavljali ni Vi ni Maruna, Radja, Vinko Nikolic ili Gojko Boric, nego Beljo, Mudrinic i slicni marginalci emigrantske scene?”
J. Kusan odgovara medju ostalim: “Tudjman je imao cvrstu opciju podjele BiH, dogovora s Milosevicem, opciju jedne nedemokratske drzave koju vodi samo on, na koju mi koji smo voljeli misliti svojom glavom nikada ne bismo pristali... Umjesto nas njemu je na raspolaganju bila desna emigracija i uz nju dio ljudi koji je imao novce... Osim toga vrijeme ce pokazati da je Udba ovdje napravila odredjeni dogovor s dijelom emigracije s kojim je bila i prije u kontaktu i u toj prici za nas nije bilo izgleda.”
Nismo desnicarska skupina
I daljnje pitanje: “Zasto je po Vasem misljenju doslo prakticki na pocetku do zahladjenja odnosa izmedju Hrvatske bratske zajednice i Tudjmana, s obzirom na to da mu je mogla biti sjajna logistika, organizirana i financijski jaka?
Odgovor J. Kusana: “To je ozbiljna organizacija, cvrsto ustrojena, s jakim unutarnjim sustavom i vode je ozbiljni ljudi kojima ne mozete prodavati ono sto je Tudjman prodavao Susku i Belji. Oni su bili voljni pomoci, ali transparentno i jasno, a ne na Tudjmanov nacin i njemu je to bilo jasno.”
Postavljati upitnost zasluga pok. predsjednika Franje Tudjmana u stvaranju samostalne hrvatske drzave kao i njegovu brigu o svim Hrvatima ma gdje oni zivjeli, bilo bi smijesno. Njegov izbor suradnika na putu do tog cilja pokazao se ispravnim jer je samostalna i demokratska Hrvatska ostvarena poslije 878 godina. Stvarao je Hrvatsku drzavu na hrvatskoj pomirbi i jedinstvu, a prihvacao sve one kojima je ideal samostalne drzave bio iznad svega. Zazirao je od svih tajnih sluzbi svijeta i njihovih agentura koje su zastupale globalne interese svojih zemalja i kojima su hrvatski interesi, gotovo u pravilu, bili suprostavljeni. Suradjivale su te sluzbe pocesto s jugoslavenskom Udbom. Optuzivati dr. Tudjmana za suradnika Udbe apsurd je, a cinjenica da je dr. Tudjman u interesu stvaranja hrvatske drzave prihvatio ruku pomirbe od svih onih koji su se u prvim danima stvaranja samostalne drzave stavili na raspolaganje i ponudili svoju pomoc – kako pojedinci iz Udbe, tako i iz JNA - je cinjenica kao i to da su ti pojedinci svojim znanjem i uvidom u stanje tih sluzbi, koje su bile okosnice jugokomunisticke i velikosrpske dominacije, mnogo pridonijeli sacuvanju tisuca ljudskih zivota, sprjecavanju unistenja materijalnih dobara i uspjehu nasih obrambenih akcija u vrijeme kad se nismo imali cime baviti.
Sto se tice Tudjmanove suradnje iskljucivo s desnom (ekstremnom) emigracijom, to takodjer nije istina jer niti jedna od spomenutih osoba (Susak, Beljo, Mudrinic) nisu pripadali nikakvim desnicarskim skupinama. Mi smo imali i previse saznanja o infiltriranosti ljudi u takve skupine iz raznih svjetskih obavjestajnih sluzbi, a pocesto i Udbe, o cemu pise i Kusan, pa smo zbog toga i ostajali “politicki marginalci”, bavili se vise kulturnoprosvjetnim i sportskim radom, a politickim tek usputno ili indirektno.
Ja sam od 1970 do 1991. godine bio clan HSSa u Sudburyju, Ontario i kroz to vrijeme mnogo ucinio na preuredjenju i prosirenju Hrvatskog doma u tom gradu, koji je napravljen 1933. godine, te na organizaciji Saveza hrvatskih izvandomovinskih skola i Hrvatskokanadskog folklornog saveza. S pok. Gojkom Suskom sam suradjivao na istim projektima, a od 1988. na organiziranju i odrzavanju Katedre za hrvatski jezik na Sveucilistu u Waterloou. To vrijedi i za ostale iz tzv. Norvalske grupe - Ljubu Krasica i Vinka Grubisica.
Za samostalnu Hrvatsku
Ponosan sam na sve njih i na nas nemali doprinos u ostvarenju hrvatskog vjekovnog sna o samostalnoj drzavi. Uvjeren sam, i s tim cu uvjerenjem ostati, da je u ono vrijeme velikih svjetskih promjena koncem 80ih godina jedini dr. Franjo Tudjman imao odlucnosti i karizme, poznavao nasa povijesna zbivanja i tragedije, te vojnu struku i jugosustav iznutra kao preduvjet za pozitivan ishod nadolazece borbe. Vecina hrvatskog naroda to je prepoznala i dala mu je punu podrsku. Kad se spominju i neka druga imena iz iseljenistva koja nisu bila ukljucena prilikom stvaranja hrvatske drzave, cinjenica je da su gotovo svi bili ukljuceni ili u stranacke ili u drzavne aktivnosti. Tako je g. Boris Maruna u Hrvatskoj matici iseljenika bio ravnatelj od 3. 9. 1990. do 4. 12. 1992., glavni i odgovorni urednik casopisa “Matica” od 5. 12. 1992. do listopada 1995., a od 5. listopada 1995. formalno se vodi kao urednik istog casopisa sve do odlaska na bolovanje 5. 1. 1996. na kome ostaje do zakljucenja radnog odnosa u HMI, 14. rujna 1998. godine.
Istovremeno dok je bio na bolovanju u HMI, gosp. Maruna je bio glavni i odgovorni urednik novina Matice hrvatske za knjizevnost, umjetnost i znanost “Vijenca” (s kontroverznim financiranjem) od broja 40 iz 1995. do broja 101 iz 1997. godine. Poslije smrti pok. Vinka Nikolica od srpnja 1997. uredjuje i “Hrvatsku reviju”. Podjele na hrvatskoj politickoj sceni u zadnjih vise od stotinu godina su daleko manje ideoloske podjele na one lijeve i desne, a daleko vise podjele na one koji su bili opredijeljeni iskljucivo za samostalnu hrvatsku drzavu i one kojima su sve druge opcije bile mnogo blize srcu. Vjerovao sam da se u nase vrijeme broj takvih visestruko smanjio u odnosu na vremena iza nas, ali me, na zalost, svakodnevna dogadjanja upucuju na suprotno.
Pok. Vinko Nikolic je na moj poziv stigao iz Spanjolske i prenio casopis ”Hrvatska revija” u Hrvatsku. Bio je ravnatelj u HMI od 4. prosinca 1992. do 30. svibnja 1993., a poslije toga pa do smrti zastupnik u Zupanijskom domu Hrvatskom drzavnog sabora. Njih obojica su po povratku uz odredjene drzavne funkcije od “nedemokratske HDZove vlasti”, kojoj je narod u demokratskoj Hrvatskoj dao povjerenje ni manje ni vise nego osam puta od 1990. do sijecnja 2000. godine dobili i drzavne stanove u kojima i sada gospodin Maruna zivi na Trgu burze, a udovica pok. V. Nikolica u Vodovodnoj ulici.
O podjeli BiH ovom prigodom ne zelim raspravljati - previse je komplicirana problematika da bi se o njoj moglo nesto reci u nekoliko recenica. Uglavnom, zna se tko je svojatao cijelu BiH i vise od trecine Hrvatske. Zna se tko je na referendumu u BiH odlucio o njezinoj samostalnosti i cjelovitosti. Zna se tko se tim odlukama suprotstavio i okupirao vise od 75% teritorija. Zna se tko i kako je branio ostatak nepokorenog dijela. Zna se i tko je sve iz svijeta pomagao Srbima da zadrze okupirano i konacno tko je nagradio Srbe za genocid i agresiju sa 49 posto BiH teritorija.
U lavljim celjustima
Zna se tko i danas ne zeli nista uciniti da se stvore barem donekle zadovoljavajuci uvjeti za povratak Hrvata na podrucja tzv. Republike Srpske. Zna se i tko cini sve da se Hrvate iz BiH odsijece od njihove maticne drzave jer su spoznali da se Hrvate moze unistiti samo onda ako im se razbije jedinstvo i ako im se stave u prvi plan njihove medjusobne svadje i podjele. Sto se tice doprinosa Hrvatske bratske zajednice u stvaranju hrvatske drzave i demokratskim promjenama u Hrvatskoj 1990., a posebno humanitarnoj pomoci hrvatskim prognanicima, on je izuzetno velik. Nikakvih konfliktnih situacija izmedju predsjednika Tudjmana i bivsih Vlada i HBZa nije bilo. Kad je u pitanju suradnja HBZa i HMIa, ona je bila na visini. I sam sam clan HBZa vec vise od dvadeset i pet godina i svoje sam prve clanke o novijoj hrvatskoj povijesti objavio u “Zajednicaru”, glasilu HBZa, uz izuzetno dobru suradnju s predsjednikom g. Bernardom Luketicem, pise u svom odgovoru Ante Beljo.
USPJELI SMO ZAHVALJUJUCI ZAJEDNISTVU
Dr. Franjo Tudman, predsjednik Republike Hrvatske na Trecoj konvenciji Hrvatskog svjetskog kongresa na Brijunima
Brijuni, 6. srpnja 1996. - Drugog dana rada Trece konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa, koja je okupila oko 200 Hrvata iz cijeloga svijeta, konvenciju je pozdravio predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudman, a od hrvatskih duznosnika medju ostalim bili su i ministar obrane Gojko Susak, ministar iseljenistva Marijan Petrovic te saborski zastupnik Ante Beljo.
SIMUN SITO CORIC, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa
Brijuni, 7. srpnja 1996. - U nedjelju je 136 sudionika Trece konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa izabralo nove clanove Izrsnog odbora HSK-a. Novi-stari predsjednik je dr. Simun Sito Coric, koji je izabran jednoglasno. Dopredsjednici su za Europu Bela Tonkovic, za Juznu Ameriku Jure Kadze, za Sjevernu Ameriku dr. Luka Milas, za Australiju dr. Ivan Marusic, tajnik je Anto Josip Sovulj, riznicar Zeljko Kovacic (Njemacka), a celnici Radnih odbora su: za kulturu, prosvjetu, sport i veze s domovinom Tamara Kisovar-Ivanda (Njemacka), za promidzbu i lobiranje Lidija Dorkin-Grahovac (SAD), za mladez Julijana Vlasic (Novi Zeland), za obnovi i ulaganje Josip Vinski (Kanada) te za humanitarnu pomoc Ivan Skratulja (Australia).
TRECA KONVENCIJA Hrvatskog svjetskog kongresa
Brijuni, 5. do 7. srpnja 1996. - Na Brijunima, u Hotelu "Istra Neptun", odrzala se TRECA konvencija Hrvatskog svjetskog kongresa na kojoj su sudjelovali Hrvati iz svih zemalja svijeta, dok se treci redoviti sastanak Sredisnjeg odbora HSK-a odrzao 3. i 4. srpnja u zagrebackom Hotelu "Palace".
Hrvatski svjetski kongres, koji ima za cilj okupljati i povezivati hrvatske udruge i ustanove izvan domovine i tako stvarati uvjete njihovog uspjesnijeg djelovanja za nedvojbene interese kako domovine tako i izvandomovinstva, od 5. do 7. srpnja 1996. na Brijunima odrzao je svoju Trecu konvenciju u hotelu "Istra - Neptun" na kojoj su sudjelovali Hrvati iz svih zemalja svijeta.
Na Konvenciji se razgovaralo o mogucnostima jos jaceg i aktivnijeg djelovanja Kongresa na svim razinama, te o svim akcijama koje Kongres ima u planu ili su pak jos u nacrtima. Kako je poznato, kongresi pojedinih drzava (nacionalni) djeluju prema vlastitim potrebama i mogucnostima kroz svoje radne odbore (RO za humanitarne djelatnosti, za obnovu i ulaganje, za kulturu, za skolstvo i veze s domovinom, za promidzbu i informiranje, te RO za mladez.) i njihova pojedinacna izvjesca (nacionalna) o djelovanju od prosle Konvencije. HSK-a. U radu Konvencije sudjelovali su i i visoki duznosnici Republike Hrvatske te ministri pojedinih resora.
Treci redoviti sastanak Sredisnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa odrzao se 3., i 4. srpnja 1996. u Hotelu Palace u Zagrebu. U radu Sredisnjeg odbora sudjelovali su predsjednici svih nacionalnih kongresa.
U sklopu Konvencije, a u organizaciji Hrvatskog informativnog centra, u cetvrtak 3. srpnja u 19.30 sati u Domu sportova, odigrala se i humanitarna nogometna utakmica izmedju Vlade RH i HSK-a kojoj je medijski pokrovitelj Vecernji List. Sav prihod s utakmice namijenjen je republickom Fondu "Zrinski i Frankopani" koji skrbi za najteze invalide Domovinskog rata. Treca konvencija Hrvatskog svjetskog kongresa s posebnom namjerom odrzala se na Brijunima kako bi se s tog mjesta skinuo stereotipni pecat "carskih otoka" i mjesta za "privilegirane", te da bi to otocje, uz prihvatljive cijene, postalo potpuno otvorena i atraktivna kongresna i turisticka destinacija.
DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
Knin, 5. kolovoza 1996. - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman govoreci na svecanosti obiljezavanja "Dana domovinske zahvalnosti u Kninu" porucio je: "Imamo na cemu graditi svoju povijest, imamo zasto biti ponosni i cuvajmo to sto smo stvorili. Znajmo da je nasa sudbina samo u nasim rukama".
Obracajuci se "Hrvaticama i Hrvatima, viteskim pripadnicima hrvatske oruzane sile, kopnene vojske, hrvatskog ratnog zrakoplovstva, hrvatske ratne mornarice i hrvatskih redarstvenih snaga, hrvatskoj mladezi, gradjanima hrvatskoga Knina" predsjednik Tudjman je istaknuo da je "Dan domovinske zahvalnosti koji ove godine slavimo prvi puta, dan zaista svih hrvatskih pobjeda".
One koji nas stalno podsjecaju kako se Hrvatska mora pribliziti i ispuniti nekakve uvjete da bi postala clanica Europe, trebamo podsjetiti, i one medju nasim hrvatskim redovima, ali i u toj Europi i u svijetu, da je Hrvatska bila u Europi i prije 14 stoljeca, kazao je predsjednik RH dr. Franjo Tudjman. Od 7. do 12. stoljeca Hrvatska je imala iz svojih redova narodne vladare, knezeve i kraljeve. Hrvatska je imala i ima pisane spomenike i u kamenu, i inace onakva kakve malo koji europski narod ima. Hrvatska je bila u Europi i regionalna sila i onda kada mnoge danasnje drzave u Europi nisu postojale kao sto smo mi postojali, rekao je u svom govoru predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman.
Predsjednik RH dr. Tudjman razgovarao sa celnicima iseljenickih udruga SAD
Washington, 2. kolovoza 1996. - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudjman razgovarao je u petak, na kraju boravka u Washingtonu i sa celnicima udruga americkih Hrvata. Predsjednik dr. Tudjman istaknuo je znacaj hrvatskog iseljenistva i u hrvatskim naporima za ostvarenje neovisnosti Hrvatske i danas, priopceno je iz hrvatskog veleposlanstva. Predsjednik dr. Tudjman izvijestio je celnike hrvatskih udruga o potpori koju je dobio i od predsjednika SAD Bill Clintona i potpredsjednika Gorea, posebno u pogledu prava Hrvatske na svoje mjesto u sredisnjoj Europi, a ne ni u kakvoj balkanskoj asocijaciji.
Predsjednik RH dr. Franjo Tudjman takodjer ih je izvijestio o sadasnjoj unutarnjoj situaciji u Hrvatskoj te o povratku iseljenistva u Hrvatsku istaknuvsi znacajno mjesto koje predstavnici dijaspore imaju u sadasnjoj vladi. Na susretu s Hrvatskim predsjednikom bili su predsjednik Hrvatske bratske zajednice Bernard Luketic te njezin glavni tajnik Edward Pazo, predsjednik Nacionalne konfederacije americkih etnickih grupa Slavko Jambrusic, predsjednik Hrvatske katolicke unije Melchlor Masina, predsjednik Hrvatsko americkog udruzenja Frank Brozovic, dr. Edward Damic iz Nacionalne federacije americkih Hrvata, zastupnik hrvatskog iseljenistva u Saboru Republike Hrvatske i predsjednik HDZ-a u SAD-a Ivan Nogalo te Hrvatski Generalni konzul u Clevelandu Domagoj Sola.
REZOLUCIJA HRVATSKOG SVJETSKOG KONGRESA
Sudionici IV. Konvencije Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK)
odrzane u Zagrebu od 5. do 7. srpnja 2000., koji su dosli iz raznih zemalja
svijeta gdje Hrvati i njihovi potomci zive u znacajnijem broju, donijeli su
sljedecu rezoluciju:
1. Respektirajuci novu hrvatsku vlast, izabranu odlukom
vecine nasega naroda ovim potvrdjujemo, da ce HSK i dalje suradjivati sa svim
relevantnim cimbenicima nasega naroda u cuvanju i postizanju nedvojbenih
hrvatskih interesa i vrijednosti, posebice u njegovanju potpune suverenosti RH i
BiH pred mogucim najavama stvaranja asocijacije Zapadnog Balkana i bilo kojih
drugih politickih asocijacija. Tu posebice imamo u vidu rastucu snagu HSK-a kao
jedine hrvatske udruge organizirane u tridesetak zemalja svijeta, vrijedna
iskustva tamosnjih hrvatskih Ijudi i njihovih potomaka, te sve veci utjecaj HSK-a
kao nevladine udruge s punopravnim clanstvom u UN-u.
2. Nezaobilazno je uzeti u obzir svu slojevitost hrvatskog
izvandomovinstva, od onih generacija koje vise ne govore hrvatski do onih koji
se najcesce ubrajaju u "strane radnike", kao i autohtone Hrvate. Stoga
smatramo da je nuzno da se na drzavnoj razini formira stalni strucni gremij,
koji bi proucavao i pratio hrvatsko izvandomovinstvo. Nakon svih
eksperimentiranja kroz ove godine, vrijeme je da Vlade RH i BiH, stvore i ustale
mehanizme stalnih institucija u domovini koje ce se brinuti za hrvatsko
izvandomovinstvo i koje ce mu stajati na raspolaganju.
3. Smatramo vrlo stetnim svako marginaliziranje Hrvata
izvan RH. Tu mislimo i na hrvatske prognanike iz BiH u RH, koje se niposto ne
smije dovoditi u priliku da moraju odlaziti u trece zemlje, kao i na Hrvate u
SRJ. Svjedoci smo po svijetu kako i bogate drzave imaju i te kako potrebu dobrog
odnosa sa svojim iseljenicima, i to ne samo preko kulturnih institucija, nego su
im vazni za turisticke, gospodarske, bankarske, znanstvene i druge potrebe. Uz
to, vazno je da se nikakve odluke o Hrvatima u drugim drzavama ne donose bez
savjetovanja s njima. Mi smo za sve razumne mjere stednje koje se poduzimaju,
ali je vrlo stetno zatvarati hrvatska diplomatska predstavnistva upravo u nekim
mnogoljudnim hrvatskim sredinama. Stednja kao motivacija tog postupka malo kome
zvuci uvjerljivo!
4. Na sljedecem popisu stanovnistva RH, nuzno je popisati
Hrvate i njihove potomke izvan domovine. Mozda bi pri popisu rodbina u domovini
upisivala svoje u tudjini, ili bi se mogao pronaci neki jos bolji nacin za to.
5. Zabrinjava nas sadasnje smjenjivanje djelatnika i
gasenja sluzbenih institucija za suradnju sa Hrvatima izvan domovine pa trazimo
da drzavne ustanove pocnu praviti nacionalne programe za povratak iseljenika
koristeci se pozitivnim iskustvima iz Izraela i Irske. Ta dosad su se u Hrvatsku
iz inozemstva vracali samo oni koji su sami sebi sve mogli osigurati.
6. Sto se tice hrvatskih predstavnika izvan domovine u
Hrvatskom drzavnom saboru bilo bi najdjelotvornije, da Hrvati po pojedinim
kontinentima i po zemljama visoke koncentracije hrvatskih iseljenika sami biraju
izmedju sebe one koji ce nadstranacki najbolje prenositi njihove interese, ali i
ostala dobra iskustva u domovinu kroz Hrvatski drzavni sabor. Takodjer je vazno
ukljucivati sposobne Hrvate izvan domovine da djeluju u hrvatskim diplomatskim i
drugim institucijama.
7. Treba bez otezanja uciniti ono sto prakticiraju druge
zemlje, tj. da drzavljani RH i BiH s boravkom izvan nje dobiju mogucnost
dopisnog glasovanja, jer zbog razdaljina, ono bi ih oslobodilo od poznate
dosadasnje diskriminacije na izborima. Uz to, uistinu je nemoralno i
nedemokratski prijetiti i svetiti se s pozicije vlasti Hrvatima izvan RH sto su
ono svojih malo glasova na izborima dali ovoj, a ne onoj stranci.
8. Pojedinci aktualne hrvatske vlasti cesto nas
ponavljanjem fraze o deset mracnih, izgubljenih godina, ogorcuju porukom da je
hrvatski narod gubitnik zato sto je doslo do stvaranja hrvatske države i da
treba nastaviti tamo gdje smo bili u vremenu prije nje. Zabrinjavaju nas i ocite
nejasnoce u sluzbenom prezentiranju i cuvanju nacionalnih interesa, rastakanje
temeljnih vrijednosti na kojima je stvorena hrvatska drzava obezvrjedjivanje
zasluga onih koji su najvise dali za njeno ostvarenje, tj. braniteija i invalida
domovinskog rata. U tom nas kontekstu posebice razocarava aktualno stjeravanje u
sutnju ili pokusaji totalne demontaze osobe i djela glavnog predvoditelja
stvaranja hrvatske drzave, predsjednika dr. Franje Tudjmana. Zabrinjava nas sto
ima znakova da se vraca organizirani sustav denunciranja, tajno skupljanje
klevetnickih "saznanja" i smjenjivanja Ijudi zbog "politicke
nepodobnosti". Ocito, bez nekih vodecih u hrvatskoj vlasti, medije ne bi
toliko preplavile ceste diskvalifikacije Ijudi, a sto onda skrece pozornost s
rjesavanja glavnih problema u drustvu.
9. Molimo hrvatske vlasti da ucine sve sto je u njihovoj
moci, kako bi trojica dugogodsnjih hrvatskih politickih zatvorenika u SAD sto
prije ugledali svoju domovinu, te da bi se hrvatske zatvorenike u Den Haagu, kao
i one koji bi jos mogli biti optuzeni, zastitilo od samovolje i igre politickih
interesa svjetskih mocnika.
10. Zbog humanitarnih razloga i krsenja Ijudski prava,
potrebno je da Vlada RH ispita ratne zlocine pocinjene u mirno doba od svibnja
1945. do 1947. godine, da se grobovi i grobnice identificiraju i da se
pocinitelji privedu javnom sudjenju i kazne po zakonu. HSK si zadrzava pravo
zapoceti taj postupak preko mjerodavnih medjunarodnih institucija, ako Vlada RH
ne poduzme potrebne mjere.
11. lako se Hrvatska nalazi u teskoj gospodarskoj krizi,
nuzno je napraviti dugorocni plan povratka barem glavnice svim ostecenim
stedisama u hrvatskim bankama. Razlog je opravdan: drzava nas je i sluzbeno
preko svojih predstavnika nukala da stedimo u hrvatskim bankama, a njena tijela
nisu ni stručno ni redovito nadgledala rad novcanih institucija.
12. U zakljucku, HSK poziva sadasnju hrvatsku vlast da
osigura kontinuitet kontakta s Hrvatima izvan domovine i suradjuje s njima, tako
da hrvatsko izvandomovinstvo ne bi moralo od nule graditi odnose sa svakom
novoizabranom hrvatskom vlasti i umjesto poboljsanja, dozivljavati stagnaciju
plodnih odnosa nakon svake promjene politickih struktura.
Sudionici IV. Konvencije HSK-a
Zagreb, 7. srpnja 2000.